Željeznički transport je nakon brodskog najjeftiniji, ali Bosna i Hercegovina nema morskih luka, a željeznice se zanemaruju. Ko je kriv? Politika, odnosno, donosioci odluka, jer ne vide željeznicu kao, konkretno, politički potencijal. O ekonomskoj dobiti da ne govorimo. Predstavnici vlasti kao da su svjesno neupućeni u prednost željezničkog saobraćaja u odnosu na drumski, posebno u transportu roba.
Dva entitetska javna željeznička preduzeća i javna korporacija koja koordiniše entitetima, nije obezbijedila efikasniji, brži i jeftiniji transport. Razvoj željeznica gotovo u domenu mrtvog slova na papiru. Zbog nerazumijevanja njene uloge, posljedice su ogromne. Između ostalog, veliki dio transporta robe prebačen je na puteve, što ih opterećuje i zbog čega propadaju.
Osman Lindov, profesor na Fakultetu za saobraćaj:
“Davno smo trebali razdvojiti i operatere od infrastrukture. Mi tu direktivu nismo ispoštovali. Da li ćemo ispoštovati u narednom periodu, da omogućimo ljudima da mogu dogovarati sa infrastrukturom, u odnosu na operatere, svoje transporte, pa da dobar dio roba prebacimo sa ceste na željeznicu, što bi povećalo obim transporta željeznica”.
Da bi se aktivirali željeznički kapaciteti, koje, uglavnom, sada vidimo kao mjesta gdje raste trava između pragova, treba tražiti regionalne koncepte.
Nedžad Branković, bivši zamjenik državnog ministra komunikacija:
“Željeznice funkcionišu ako se uspostave robni tokovi. Treba izaći iz starog, stereotipnog koncepta finansiranja, modernizacije i razvoja željezničkih kapaciteta iz kredita međunarodnih institucionalnih kreditora, treba preći na regionalni koncept, regionalno integrisanje i funkcionalno integrisati željeznički sektor sa subjektima koji upravljaju robnim tokovima.”
No, u željezničku infrastrukturu se ne ulaže, pa se drumom odvija čak i transport opasnih materija poput eksplozivnih sredstava, zbog čega struka podsjeća i na apsurd da BiH još nema Zakon o prevozu opasnih materija, niti jasne pravilnike. Za sve je odgovorna politika, odnosno, njeni predstavnici, koji u ovom sektoru ne vide politički interes, svjestan je toga i državni resorni ministar, koji je i sam dio bh. politike.
Edin Forto, ministar komunikacija i transporta BiH:
“Ono što smo zatekli, međutim, ono na čemu još uvijek radimo je da donosioci odluka su svjesni da 500 miliona evra uloženih u željezničku infrastrukturu, puno duže će se u budućnosti vraćati to uloženo, nego, recimo, neka cestovna infrastruktura. (To znači da je, isključivo, politika kriva?) Isključivo je politika kriva.”
Pa nema ni svijesti o ekonomskoj opravdanosti željeznica, jer, prednost transporta roba željezničkim saobraćajem, u odnosu na drumski je fascinantna, ističe struka.
Ešref Gačanin, Udruženje konsultanata inžinjera BiH:
“U decembru prošle godine Njemačka i Francuska su napravile sve što treba u infrastrukturi i uvele jedan voz koji vozi između Berlina i Pariza. Brzina je povećana 320 km/h i može se doći brže šest sati u odnosu na ranije.”
Lako je izračunati uštede, posebno ako se ima u vidu vrijeme koje domaći prevoznici troše na granicama. U međuvremenu, entitetska preduzeća grcaju u dugovima. Željeznice FBiH su za vrijeme četvoromjesečnog prekida saobraćaja zbog poplava i klizišta u Jablanici pretrpjele gubitke u iznosu od 11,5 miliona evra. U Republici Srpskoj, dug Željeznica za šest mjeseci ove godine za četiri miliona je veći u odnosu na isti prošlogodišnji period. Sve to se odražava i na lična primanja radnika, zbog čega su dan ranije obustavili rad.
Simo Cvjetković, predsjednik Samostalnog sindikata mašinovođa:
“Mi više ovako ne možemo da čekamo, da nam neko da milostinju kad on smatra da treba.Da li je to problem Željeznice ili vlade, nas ne interesuje.”
Ipak, željeznice FBiH u blagoj su prednosti jer se u ovom entitetu koliko-toliko održava putnički željeznički saobraćaj, dok je u Republici Srpskoj, praktično, ukinut.
Zoran Pavlović, ekonomista:
“I novi premijer razmišlja o tome da ukine putnički željeznički saobraćaj. Ono što je apsurd jedne zemlje je da nije razvila ovaj segment jer je to obaveza i nužnost svake civilizovane zemlje. A ovo kod nas je sve prepušteno ljudima koji nemaju ni znanja ni vještine i jedino od čega zavise je prevoz roba.”
Na trenutni apsurd najbolje podsjeća prošli vijek u kojem su željeznice bolje funkcionisale nego sada. Austro-ugarska je gradila uske pruge od 1.800 km čak i po brdima, da bi mogla da eksploatiše šumu i rude, poentiraju naši sagovornici.
