VIDEO: Autizam nema lice – Priča o ocu Adnanu koji je vlastitu borbu pretvorio u misiju podrške drugima- Adnan Džananović, rodom iz Bosne i Hercegovine, danas živi u Njemačkoj. Njegov život u posljednje četiri godine obilježen je jednim posebnim putovanjem, putovanjem roditelja djeteta iz spektra autizma. To iskustvo nije zadržao samo u porodičnom krugu. Naprotiv, odlučio je da ga podijeli s drugima, a na TikToku pod imenom „Autism Dad“ (@aautismdad) za svega nekoliko dana okupio je više od 10.000 ljudi koji su u njegovim riječima pronašli razumijevanje, utjehu i podršku.
Njegov sin Danin ima četiri godine. Još dok je bio beba, Adnan je primijetio da se razvija drugačije.
– „Danin je sa nekih 10 i 14 mjeseci pokazivao znakove… nije ostvario nikakav kontakt sa nama kroz pogled, nije bilo pokazne geste kod njega. Kada mu nešto pokažete prstom, on je gledao u tom smjeru, čak sam nije pokazivao šta bi on želio. Tad su nekako počele naše prve sumnje… a odgovor je uvijek bio: ‘Nije ništa, sve je u redu, on je još mali’“, prisjeća se Adnan.
Tek kasnije je saznao da doktori u Njemačkoj rijetko daju dijagnozu prije treće godine. „Danin je možda s neke dvije, dvije i po godine dobio dijagnozu da je u spektru autizma.“
Borba između instinkta i uvjeravanja
Ono što je, kaže, bilo najteže jeste osjećaj da vidi da se dijete ne razvija kao ostali, a s druge strane čuje da je sve u redu. „Ja živim sa njim, vidim ga svaki dan, a doktor ga vidi 15-20 minuta. I tek kad smo krenuli sa stručnjacima, logopedima, defektolozima, tad su počeli da primjećuju naznake.“
Dijagnoza nije donijela kraj, nego novi početak. Najveći izazov ostaje komunikacija.
– „Danin ne zna da kaže šta želi… odvedete ga do frižidera i vadite redom, nije to, nije to, i na kraju se naljuti, počne da plače. Ali kad mi priđe, uhvati me za lice i nježno dira… meni to sve odmah govori. On ne zna da kaže da me voli, ali ja to osjećam u svakom njegovom pokretu.“
Svijet koji traži šutnju
Iako ide u vrtić, Danin se rijetko igra s drugom djecom. Najčešće bira samoću. I porodica se mora prilagođavati. Bazeni, igrališta, glasna mjesta sve to je izazov. „U Njemačkoj imate zatvorene bazene, termalne centre, ali tu je buka, razglasi, previše ljudi… Danin to ne može izdržati. Naučili smo da biramo gdje ćemo ići.“
Podrška, ipak, dolazi od onih najbližih. Adnan kaže da mu je sestra bila oslonac u prvim godinama, a danas mnogo znači i odnos sa starijim sinom Alanom. „Alan je već naučio na koji način može da se igra s njim, zna šta Danin voli. Kada ga vidi, Danin mu trči u zagrljaj.“
TikTok kao zajednica
Njegovo obraćanje javnosti počelo je spontano – objavljivao je snimke Danina, a onda i vlastite priče. „Odjednom sam shvatio koliko zapravo roditelja ima u sličnoj situaciji. Ljudi su se javljali, pisali poruke, komentare, tražili savjete, ali prije svega – dijelili svoje osjećaje i iskustva.“
U jednom trenutku, priznaje, htio je sve obrisati. „Bilo mi je nezgodno, nisam osoba koja voli toliku publiku. Ali onda sam vidio poruke roditelja, da im to znači, da im je lakše kad vide da nisu sami. Tad sam odlučio da nastavimo.“
TikTok mu je, kaže, donio i njemu ličnu podršku. „Meni je bilo lakše kad sam počeo pričati o tome. I dalje me dirne komentar: ‘Volio bih da sam imao oca kao ti’. To ne zaboravljam.“
Misija za budućnost
Plan mu je otići korak dalje, osnovati organizaciju koja bi povezala roditelje u dijaspori s onima u BiH i regiji.
„U Njemačkoj je sve pokriveno zdravstvenim osiguranjem. Terapije, podrška, sve to dobijete. U BiH roditelji sami plaćaju, udruženja jedva opstaju. Vidio sam to u Zenici, prostorije donirane, minimalna podrška grada. Volio bih da napravimo most, da pomognemo.“
Za njega lično, ovo iskustvo promijenilo je pogled na svijet.
„Do sad nisam znao da imam toliko strpljenja. Shvatio sam da je vrijeme najbitnije. Posao, karijera sve je to lijepo, ali sporedno u odnosu na porodicu.“
Poruka roditeljima
Na kraju, Adnan ima jednostavnu poruku: „Ne osamljujte se. Pričajte o tome. Autizam je samo malo drugačiji put, malo drugačiji početak, a ne kraj.“
