Epilog dugogodišnje pravne pa i političke bitke – prodaja zeničkog odmarališta Duće kod hrvatskog grada Omiša. Gradsko vijeće dalo je saglasnost za prodaju jer kažu – Grad Zenica nije imao ni interesa ni mogućnosti da gradi u Hrvatskoj. Tako je bh. kompleks za nešto više od pet miliona eura pripao hrvatskoj privatnoj firmi.
Zemljište na kojem je kasnije izgrađeno čuveno zeničko odmaralište Duće kupljeno je novcem građana Zenice početkom ‘60-ih godina. Na površini od oko 11.000 kvadratnih metara odmaralište je bilo mjesto gdje su uglavnom ljetovala djeca iz različitih omladinskih organizacija Zenice i regije. Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća razmatrana je informacija o sprovedenom međunarodnom pozivu za prodaju odmarališta.
“Na toj 48. sjednici jednoglasno Gradsko vijeće je prihvatilo izvještaj komisije. Odmaralište Duće ide u dalju prceduru, ovlaštenje za potpisavanje ugovora daje se gradonačelniku Grada Zenice”, kaže Mirza Husetić, predsjedavajući Gradskog vijeća Zenica (BHI KF).
“Borim se osam godina, na kraju smo angažovali advokatski ured gospodina Nobila i sve vratili. Vratili smo i plažu i odmaralište koje je, nažalost, devastirano. Grad Zenica nema namjeru u drugoj državi praviti hotele, odmarališta i zato je Gradsko vijeće odlučilo da to prodamo, a za ta sredstva da nešto napravimo Zeničanima u Zenici”, navodi Fuad Kasumović, gradonačelnik Zenice (BHI KF).
Još 2012. donesena je presuda za sedam čestica koje se nalaze u sklopu odmarališta, a koje su kupljene od ljudi koji su bili vlasnici zemljišta. Delegacija tada Općine Zenica posjetila je ovo odmaralište. Od nekada najatraktivnijeg mjesta za odmor, uz plažu i hladovinu, sa sportskim terenima, ostala je samo u potpunosti zapuštena ruina koja nikom ne koristi.
“Godine 2012. donesena je presuda i te čestice su upisane na Grad Zenicu i vlasništvo nad tim česticama uopće nije sporno. One se nalaze iznad državne ceste”, istakao je Mirsad Heleg, predsjednik Komisije za provođenje procedura za prodaju odmarališta Duće.
Od provođenja Sporazuma o sukcesiji pored principa suvereniteta novonastalih država, nije ispoštovan princip reciprociteta. Tako je vraćena imovina privrednim ili javnim subjektima iz susjednih zemalja, dok svoju imovinu potražujemo sudskim putem. Tržišne cijene imovine koju Bosna i Hercegovina ima u drugim zemljama su enormne, jer su na atraktivnim lokacijama. Međutim, knjigovodstvene cijene su znatno manje.
“Vjerujem da se radi o ciframa koje su u milijardama. Pravi problem je što mi nikada nemamo transparantan registar naše imovine. To je bila siva zona i čini mi se da na je relaciji tajkunskih struktura omogućavalo pojedincima enormna bogaćenja – jeftino se kupovalo, a skupo se prodavalo”, kaže stučnjak za državnu imovinu Muharem Cero.
Za razliku od ostalih, Grad Zenica je potpuno transparentno vodio ovaj proces. Bez obzira na to što je u potpunosti jasno ko je vlasnik zemljišta, postojala je zabrana raspolaganja imovinom, a isključivo pravo ukidanja administrativne zabrane ima ministar pravosuđa, kada je to u interesu Republike Hrvatske.
“Kad smo krenuli prvi put u proceduru prodaje, da nađemo kupca koji je ozbiljan, onda smo s tim kupcem dokazivali hrvatskoj državi da je njima u intersu da neko konačno tu lokaciju stavi u funkciju, da više nije onako devastirana”, navodi Heleg.
I konačno, odmaralište Duće je u trećoj prodaji prodato za 5.245.000 eura kompaniji iz Omiša koja je jedina imala konkretnu ponudu. U odnosu na prethodne dvije, ovo je do sada najviša procjena. Nakon što budu završene sve procedure, bit će stvoreni uvjeti za potpisivanje predugovora.
