Adis Imamović, sudski vještak saobraćajne struke, kazao je za N1 da je prevelika brzina bila posljedica tramvajske nesreće, ali da ono što je bitno jeste uzrok te brzine. “Trebamo napraviti distinkciju, znači razliku između uzroka i ove mogućnosti vozača da nešto reaguje kako bi spriječio nastupanje posljedice, iako je već nekakav uzrok doveo do poremećaja kretanja tramvaja”, kazao je stručnjak podsjetivši da je ovaj slučaj kompleksan, jer treba interdisciplinarni pristup – vještine saobraćajne, mašinske i elektro-tehničke struke.
Analizirali ste dostupni snimak nesreće, posljedice iskakanja tramvaja iz šina. Nezahvalno je nešto tvrditi dok istraga traje, ali iz vašeg ugla šta je moglo prouzrokovati ovu nesreću?
Onoliko koliko znam, trenutno rade tri vještaka koje je angažovalo Tužilaštvo, a to su vještaci saobraćajne struke, mašinske i elektro-tehničke. Mislim da posebnu pažnju ovdje, u ovom slučaju konkretnom, treba dati vještacima elektro-tehničke struke, obzirom da se radi o šinskom vozilu koje je na pogon imalo struju. Mislim da posebnu pažnju treba obratiti na poremećaj vožnje, a to je kako i na koji način je tramvaj se kretao nakon što se zaustavio na tramvajskom stajalištu i krenuo prema kružnici, odnosno prema zavoju gdje je doživio iskakanje iz šina.
Je li moguće da vozač nije imao načina da zaustavi tramvaj?
Pazite, kada govorimo o vozaču imajući u vidu da sam ja vještak prvenstveno drumskog saobraćaja, ponašanje vozača isto je kao i u željezničkom. Znači imate vrijeme reakcije vozača, tu je vrijeme kad vozač prima informacije, donosi odluku, vidi da do neke opasnosti može doći, donosi odluku šta u radu u datom momentu. Tako je i kod vozača tramvaja. Ono što je razlika u drumskom i željezničkom saobraćaju, odnosno u tramvajskom, jeste da je vrijeme reakcije sistema duže u šinskom, odnosno u tramvajskom. Dakle, sporije reaguje nego u automobilu. Koliko sam ja gledao, nisam uključen u istragu, nisam angažovan kao vještak, ali iz razloga interesovanja velikog, jednostavno hoću sam sebi da dam neke odgovore, mišljenja sam da od momenta zaustavljanja do maksimalnog zaobljenja te krivine je nekih 40 metara. Relativno kratka dionica za postizanje takve brzine. Shodno tome i relativno kratko vrijeme vozaču da reaguje. Znači, govorim sve ne prejudicirajući ništa, apsolutno dajem samo ono kako bih trebalo posmatrati cjelokupan ovaj tok. Znači, na sve ove detalje treba dati odgovor. Da li je vozač imao dovoljno vremena da reaguje na kočnicu? Ali, kada govorimo o kočenju, to je mogućnost izbjegavanja posljedice saobraćajne nezgode. Uzrok je nešto sasvim. Trebamo napraviti distinkciju, znači razliku između uzroka i ove mogućnosti vozača da nešto reaguje kako bi spriječio nastupanje posljedice, iako je već nekakav uzrok doveo do poremećaja kretanja tramvaja. Tu su znači dva bitna detalja i dvije različite dimenzije. Analizirajući taj snimak vidimo preveliku brzinu. Ograničenje na ulasku u taj zavoj je do 10 kilometara na sat, ne treba biti vještak saobraćajne struke da se golim okom vidi da je ta brzina bila zaista velika i za drumsko vozilo, a ne za tramvaj. Tako da treba naći šta je uzrokovalo taj način kretanja tom velikom brzinom i automatski dolazimo do uzroka. Ne možete vi očekivati da vam guma pukne na putničkom vozilu i da se pripremite… reagujete u datom trenutku. Znači, ovo je kao u drumskom saobraćaju, da vam pukne guma i da vi onda preduzimate nešto kako bi izbjegli posljedicu, da siđete s kolovoza, da nekog ne udarite, priđete na lijevu traku, ali uzrok je pucanje gume.
Postavlja se pitanje je li se kvar mogao desiti tokom same vožnje, da li provjere koje se vrše prije same vožnje osiguravaju dugoročnu ispravnost vozila?
Vraćam se na ovo poređenje sa drumskim saobraćajama. Znači, vi možete na tehničkom pregledu proći tehnički pregled i da vam vozilo bude tehnički ispravno, a nakon dva kilometra da vam guma pukne. Je li moguće? Moguće. Koja je vjerovatnoća? Mala je vjerovatnoća, ali je moguće. Sad trebamo gledati šta se pregleda prilikom tog dnevnog. Da li je to samo vizualno, da li se u uređajima nekakvim utvrđuje bilo kakva neispravnost? Ovdje posebno pažnju postavljam na elektronapajanju motora, jer to daje pokretljivost, odnosno zaustavnu moć tramvaju, jer i jedan i drugi dio su na struju. Tako da elektrovještak, nije moja struka, ali evo kažem, on treba obratiti pažnju da li su elektrouređaji i sklopovi, da li je moguće, ne znam, idem sa pretpostavkom što je u ovom slučaju nezahvalno, da li mreža može dati veću snagu, odnosno i samim tim dodatno ubrzanje na tramvaj. Ili su motori dobili na neki način jaču snagu, odnosno struju i došlo do ubrzanja.
Javnosti se čini da istraga teče sporo. Koliko realno vremena je potrebno nakon ovakvih nesreća da se sazna uzrok i utvrde sve činjenice?
Shvatam uznemirenost javnosti, zaista. Ali bih zamolio, zaista, da se ne daje kratko vrijeme u ovakvim situacijama. Bojim se da ne bismo dobili pogrešne rezultate. Znači, na neki način pustimo vještake da u miru, hladne glave, stručno, odgovorno, profesionalno daju odgovore na postavljena pitanja od Tužilaštva. Bojim se ukoliko vršimo bilo kakvu vrstu pritiska možemo nekim slučajem dobiti pogrešne rezultate. Nije ovo da možemo vještačiti za dan-dva i dati nalaze. Mi pogotovo u ovakvoj situaciji gdje je kompleksno, gdje treba interdisciplinarni pristup, vještine jedne i druge i treće struke, dati nalaze u roku od tri dana je zaista nerealno. Ja bih prije svega rekao i neprofesionalno da neko za tako kratko vrijeme, u ovako kompleksnoj situaciji, pregleda i na liniju mjesta i infrastrukture i tramvaja i mreže i svih ostalih dijelova. Mislim da Tužilaštvo u ovom dijelu radi svoj dio posla, vještaci rade svoj dio posla i da mi možemo u nekom razumnom, normalnom periodu očekivati rezultate koji će biti zasnovani na struci, nauci i profesionalizmu.
Šta govori informacija da je sporni tramvaj 50 puta tokom prošle godine isključivan iz saobraćaja zbog kvara?
Na prvu ta informacija djeluje zapanjujući. Ja bih prvo provjerio tu informaciju, da li ta informacija došla od organa koji provode istragu?
Informaciju je saopštio GRAS.
Pa evo, kažem prvo provjeriti, a drugo – provjeriti koja vrsta kvarova je bila, govorim o konkretnom tramvaju. Nije isto kad sijalica ode, kvar je i to, vozilo mora ići na popravak. Treba se vidjeti da li je bilo kvarova na ovakav način, da vozilo dobiva brzinu iz nekog razloga neobjašnjivog, tu treba razjasniti. Međutim, ja sam uvijek za bezbjednost, da se razumijemo, tu nemam dilemu nikako, ali ukoliko radimo samo sa novim tramvajima, onda imamo duže vrijeme čekanja, duže vrijeme vožnje, obzirom na gužve u Sarajevu, znamo šta će to izazvati. Ali ponavljam, ukoliko stavljam jedno i drugo, uvijek sam za bezbjednost. Jedan život nije vrijedan vremena što ćemo pola sata duže čekati.
