Uprkos nezahvalnoj situaciji u kojoj se nalaze bh. institucije kulture u smislu finansiranja, ali i sistemske afirmacije njihovog značaja za društvo, iz godine u godinu pokazuju vrijednost kroz čitav spektar dešavanja kojima oplemenjuju svakodnevnicu. Prošla godina donijela je niz kulturnih dešavanja kad su u pitanju festivali posvećeni brojnim oblastima umjetničkog stvaralaštva. Prošlu godinu obilježila je stogodišnjica Sarajevske filharmonije, kao i renomirani svjetski muzičari koji su svoje koncerte održali i u Bosni i Hercegovini.
Ako već crpimo cijelu kulturnu tradiciju iz temelja koje su postavili antičari, pozvat ćemo se na njih i ovaj put – muzika je dar onostranog. Možda se zbog toga, u najavama i prilozima o koncertima, često stavljaju u funkciju poklona. Najdarežljivija prošle godine bila je Sarajevska filharmonija. 2023. je bila njena stota, a za svoju zavidnu i posebnu godišnjicu spremali su koncerte za svaku veću kalendarsku priliku, sve uzraste, na otvorenom i zatvorenom, ljetne i zimske, sa specijalnim gostima i tradicionalnom postavom – i novim klavirom.
„Činjenice da rasprodate koncert odmah u roku od dan govore da ljudi prate šta i kako radite. To naglašavam od samog početka mog mandata. Kad budete imali dobar koncert, kad ljudi vide da se to izvodi na jednom visokom, profesionalnom, kulturnom nivou, da imate soliste koji su renomirani solisti Evrope i svijeta – nemate problema s publikom“, kazao je Vedran Tuce, direktor Sarajevske filharmonije.
Pored aktivnog filharmonijskog rada na deelitizaciji umjetičke ili ozbiljne muzike, za njeno populariziranje zaslužni su i odlični gosti koji su posjetili Sarajevo. Neki od najvećih bili su Riccardo Muti, grupa Laibach i Tri tenora sastavljena od umjetnika svjetskog glasa.
„Svi ovi instrumenti, sa drugačijim zapisima, tremolima, bojama rade zajedno na način da jedan zvučni tok ne ubija drugi niti mu smeta. Oni se moraju sresti u harmoniji koja predstavlja viši cilj, opće dobro za sve. To je kao teza i antiteza koje ulaze u sintezu, a u slučaju muzike, kada dospijemo do sinteze, onda samo nastavljamo. Ali ukoliko teza i antiteza, punkt i kontrapunkt, iz nekog razloga ratuju – rezultat je jednako loš za svakoga. To je situacija koja se dešava u svijetu danas na mnogo, mnogo, mnogo mjesta“, riječi su dirigenta Mutija.
Drugi front kojim se umjetnička muzika pokušala uvući pod kožu prosječnom građaninu su domaći festivali. U pročelju bili su to Vareš Classic Art Festival – Vaclaf, Jazzfest, te manifestacije u režiji Muzičke akademije u Sarajevu: Sonemus, Gitar fest, Sarajevske večeri muzike, Muzičke majske svečanosti, kao i njihovi redovni koncerti studenata, učenika, nastavnika, profesora i saradnika kojih je ove godine bilo preko 50.
Dekan Muzičke akademije u Sarajevu Ališer Sijarić smatra kako se javnosti i ne pruža dovoljno mogućnosti da uopće čuje: „Zbog takve politike medija, u kojoj savremena muzika nije ponuđena. A ne možete početi slušati nešto što ne znate šta je ako vam nije baš pod kućom“.
„Ne znam kako da u današnjem društvu uspijemo uvjeriti ljude da smo iskreni, da zaista to mislimo, da stojimo iza toga, da to radimo krvavo, s najboljim umjetnicima, koji žele pružiti tu ljepotu – ne samo lijepu muziku nego umjetnost koja pobuđuje sve emocije, koja daje svijet i spektar razumijevanja šire ljudskosti“, kaže Andrea Nikolić, direktorica Vareš Classic Art Festivala.
Muzika svakome i pro bono – prinicp je kojim se pokušavaju voditi institucije ove umjetnosti. U mediju bez klasičnih barijera ima najviše prostora za ideje humanizma, ali na sluhu adresanata još uvijek treba raditi. Sistemskim i, u nedostatku boljeg i hrabrijeg, privatnim entuzijazmima.
federalna.ba
