U Bosni i Hercegovini nastavlja se ekspanzija industrije igara na sreću.
U zemlji su registrirane 2343 kladionice, od čega se dvije trećine nalaze u Federaciji BiH, a građani su tijekom prošle godine u kladionicama i kockarnicama potrošili čak milijardu i 875 milijuna konvertibilnih maraka.
Istodobno, u entitetske proračune od naknada i poreza na dobit uplaćeno je ukupno 367 milijuna maraka.
Razmjere problema posebno su vidljive u Banjoj Luci, gdje pojedine ulice već nose nadimak banjolučkog Las Vegasa.
U jednoj od njih, nedaleko od središta grada, nalazi se šest kladionica na udaljenosti od svega stotinjak metara, dok je otvaranje sedme već u pripremi.
Prema podacima Republičke uprave za igre na sreću, u RS registrirana je 741 kladionica, 869 poslovnih jedinica za priređivanje igara na automatima te 1429 poslovnih jedinica za elektroničke igre
Prihodi od naknada za priređivanje igara na sreću i poreza na dobitke utrostručeni su u odnosu na 2020. godinu, što dodatno pokazuje razmjere širenja ove industrije.
U takvim okolnostima predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je inicijativu kojom bi se zabranilo otvaranje novih kladionica i kockarnica, postavljanje automata u ugostiteljskim objektima te oglašavanje igara na sreću u medijima i na društvenim mrežama.
Međutim, najava je izazvala kritike, osobito zbog dosadašnje politike vlasti prema ovoj djelatnosti.
Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković ocijenio je Dodikovu inicijativu licemjernom, podsjećajući da je Skupština grada čak 20 puta odbila njegove prijedloge za ograničavanje rada kladionica i kockarnica.
Stanivuković tvrdi da je njegova gradska administracija pokušavala povećati naknade za priređivače igara na sreću kako bi smanjila njihov broj, ali da su takvi prijedlozi redovito nailazili na otpor SNSD-a.
„SNSD je to kategorički odbijao. Mi smo htjeli povećati takse, da time smanjimo broj kockarnica i kladionica i potpuno ih ukinemo u najvećem gradu Republike Srpske. Ako želite ukinuti kockarnice i kladionice, zašto ste dali te poslove kumovima, mijenjali zakon 2019. i napravili monopolistički pristup? Ako ste protiv toga, vi vodite Republiku Srpsku 20 godina, a u posljednjih 17 godina otvoreno je 2800 poslovnica”, poručio je Stanivuković.
Kladionice u neposrednoj blizini škola
Poseban problem predstavlja dostupnost kladionica maloljetnicima i njihova blizina obrazovnim ustanovama. Istraživanje Detektora pokazalo je da se deseci kladionica nalaze u neposrednoj blizini osnovnih i srednjih škola. Dok je u Federaciji BiH propisana minimalna udaljenost od 100 metara, u Republici Srpskoj takvo zakonsko ograničenje ne postoji.
Direktor BIRN-a BiH Denis Džidić upozorava i na povezanost pojedinih političkih struktura s industrijom igara na sreću, što otežava donošenje učinkovitijih propisa.
„Kroz medijski rad vrlo je poznato do koje su mjere određene vladajuće strukture povezane s pojedinim kladionicama, kao što su HDZ i druge velike stranke, i prirodno je da takve stranke blokiraju regulaciju tržišta. To je tržište vrijedno nekoliko milijuna maraka godišnje”, upozorio je Džidić.
Osim financijskih i političkih interesa, sve ozbiljniji problem postaju posljedice kockanja na mlade.
Džidić upozorava da se dobna granica osoba koje počinju kockati drastično spušta te da se s tim oblikom ovisnosti suočavaju i djeca osnovnoškolske dobi.
Prema njegovim riječima, zabilježeni su slučajevi djece u šestom razredu osnovne škole koja već počinju kockati, dok pojedini učenici prvih i drugih razreda pokazuju obilježja patološkog kockanja.
Upozorio je i na slučajeve mladih koji su počinili samoubojstvo zbog dugova nastalih kockanjem.
Psiholog Marko Romić upozorava na dodatnu dimenziju problema, posljedice koje ovisnost o kockanju jednog roditelja ostavlja na djecu.
Umjesto sigurnosti i stabilnosti, djeca u takvim obiteljima odrastaju uz narušene obiteljske odnose, gubitak povjerenja te ozbiljno ugroženo samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Dok se političari međusobno optužuju za odgovornost za širenje industrije igara na sreću, brojke pokazuju koliko je riječ o unosnom poslu.
Gotovo dvije milijarde maraka potrošenih u godinu dana, tisuće poslovnica i sve mlađi ljudi koji dolaze u kontakt s kockanjem otvaraju pitanje koliko su postojeći zakoni i nadzor uopće učinkoviti u zaštiti građana.
