Društveni problem i društvena odgovornost – femicidi nisu incidentni slučajevi već upozorenje na ozbiljan društveno-sistemski problem. Dok brojke rastu, novinari i aktivisti upozoravaju: institucionalne reakcije često kasne, a reakcije društva su pogrešne… Kako se kao društvo odnosimo prema femicidu?
Dalekosežnost problema femicida najbolje ilustruje činjenica da je samo tokom 2024. godine zabilježeno 12 slučajeva femicida – ubistava žena samo zato što su žene.
Zvaničnog presjeka podataka za 2025. godinu nema ali svakodnevno svjedočimo novim slučajevima femicida. Iako se o ovom problemu sve više govori a postoje čak i adekvatna zakonska rješenja, institucije i dalje ne uspijevaju reagirati na vrijeme.
“Ako mi imamo u Federaciji novi zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad djecom, koji je donesen u martu, još uvijek nisu svi prateći dokumenti u praksi da tako kažem… šta trebamo? Koliko vremena treba do toga da dođe i prođe?”, upozorava Jadranka Miličević iz Fondacije “Cure”.
Po slovu zakona, policija je prva instanca za prijavu, a novinarska istraživanja i svjedočenja žrtava i aktivista ukazuju na nedopustive reakcije upravo prilikom prijave nasilja.
“Žrtve nasilja prijave nasilje onda oni kažu: nije to ništa, idite, vi ćete se pomiriti, to je mala nesuglasica. Mala nesuglasica je za nekoga veliki problem i izazov. Mi smo po zakonu obavezni da kada sumnjamo na nasilje prijavimo i da policija izađe na lice mjesta i ustanovi stvarno stanje”, napominje Sabina Husić, direktorica “Medica Zenica”.
“U Detektoru dok smo istraživali ubistva žena, vidjeli smo da je većina ubistava u pozadini imala porodično nasilje gdje nije reagovano kako je trebalo u smislu institucija i njihove odgovornosti, gdje nisu izdavane hitne zaštitne mjere, gdje nasilnici nisu provjeravani od strane policije, gdje je policija sebi dala za pravo, odnosno policijski službenici da se uključe u pomirenje bračnog para ili ubijede ženu da prijava nije najbolja opcija”, kaže istraživačka novinarka Azra Husarić Omerović.
Problem je i u društvu koje relativizira nasilje, bira da ne reaguje i nerijetko opravdava čin ubistva. Uzrok ovakvih reakcija je u patrijarhatu.
“To je pitanje i problem patrijarhata u BiH i mnogo šire i meni je strašnije to “neću reagovati”, to što se dešava iza 4 zida, ali nasilje nije privatna stvar – to je javna stvar i društveni problem”, dodaje Miličević.
Femicid nije privatna stvar. Femicid je posljednji čin dugotrajnog nasilja koje je sistem propustio zaustaviti, a svi snosimo dio odgovornosti.
