Većina rijeka na području Federacije zagađena je nizvodno od većih gradova i naselja, budući da se otpadne vode ispuštaju u vodotoke uglavnom bez ikakvog prečišćavanja. Korita rijeka su veoma često i mjesta za odlaganje čvrstog otpada.
Jedan od takvih slučajeva je i rijeka Bosna, koja je zbog odnosa građana, ali i industrijskih postrojenja, zagađena tokom cijele godine. Ekolozi upozoravaju da je krajnje vrijeme za promjenu svijesti kod građanstva, ali i efikasnije djelovanje institucija.
Iz godine u godinu ista je slika. U zimskom periodu povišen vodostaj rijeke Bosne nosi sve pred sobom. A kad se rijeka povuče u korito – ostaju najlonske kese, otpad, kućanski aparati, automobilske gume… A rijeku zagađaju svi – od građana do industrijskih postrojenja.
“Željezara, rudnici, kamenolomi, mesnice, klaonice… Svi oni ispuštaju u Bosnu ili neprečišćenu otpadnu vodu ili ti prečistači ne rade kako treba. Imate pritoke rijeke Bosne – cijeli sliv Lašve ulijeva se u Bosnu, donosi sve zagađenje. Imate i komunalne otpadne vode”, navodi Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora Eko foruma Zenica.
O zagađenjima rijeka rijetko se govori, tek nakon ekoloških incidenata i pomora ribe u njima. Iz ekoloških udruženja optužuju da je krivica za ovakvo stanje, osim na zagađivačima, i na institucijama koje međusobno prebacuju odgovornost jedne na druge.
“Ti problemi imaju i oni se većinom vežu za institucionalni karakter – zagađivači se ne kažnjavaju ako se dese ekološki incidenti već samo ako se prijave ekološki incidenti”, napominje Safet Kubat, osnivač Eko pokreta Rijeke BiH – budi promjena.
Strateški i planski dokumenti koji jasno propisuju tretman otpadnih voda u našoj zemlji očigledno ne znače mnogo. Uprkos federalnoj uredbi kojom su uspostavljeni mehanizam kontrole i uslovi ispuštanja otpadnih voda u okoliš i sisteme javne kanalizacije, rezultati za posljednju godinu su poražavajući.
“13 velikih zagađivača nisu dostavili izvještaje a svi ostali koji su dostavili – ima čitav niz, na nekih 15 stranica, mjera koje su trebale biti provedene, a nisu. Sad je do inspekcije, do tužilaštava i sudova da kazne odgovorne za to, jer sve dok neko ne plati veliku kaznu za to što radi rijeci Bosni i svim vodotokovima u Bosni i Hercegovini, ova situacija će se i dalje nastaviti”, upozorava Lemeš.
Osim jačanja ekološke svijesti, prije svega građana, neophodno je napraviti niz koraka u cijelom lancu djelovanja institucija – od lokalnih komunalnih zadataka do donošenja i provođenja zakonskih propisa.
“Uvijek je jako važno vratiti se na uzrok problema, a uzork problema je da još nemamo 100-postotno pokrivenost otpada na području ZDK-a pa i BiH. Iako se taj procenat povećao, on je nedostatan. Ono što mi možemo da uradimo pojedinačno jeste da radimo na podizanju ekološke svijesti i da radimo akcije čišćenja u kontinuitetu”, napominje Kubat.
I dalje je poražavajući podatak da dvadeset pet posto stanovnika Federacije nema pristup pitkoj vodi, dok, s druge strane, imamo maćehinski odnos prema prirodnim resursima. Osim toga, ovakve slike predstavljaju i opasnost za zdravlje stanovništa pa bi se ovim problemom nadležni morali baviti na mnogo adekvatniji način nego što je to do sada bio slučaj.
federalna.ba
