Kad me pozovu, kopam kabure ili skupljam željezo i starudiju, da zaradim – kaže samohrani otac.
U selu Hrustići nadomak Zenice živi Emir Gerdijanović, samohrani otac troje djece. Prošle godine izgubio je suprugu koja je preminula nakon teške bolesti, a od tada cijeli teret života i odgoja djece pao je na njegova leđa.
Jedino stalno primanje koje ima je socijalna pomoć i ono što zaradi na dnevnicu.
Kad me pozovu, kopam kabure ili skupljam željezo i starudiju. Nekad bude posla, nekad ne – kaže Emir.
Donacijama dobrih ljudi uspio je osigurati kuću za svoju porodicu.
Živjeli smo u užasnim uslovima, to je bila katastrofa – priča Emir.
Emir je sa suprugom proveo 15 godina u braku i dobio dvoje djece, a sada mu je jedna od najvećih želja da uspije sakupiti nešto novca kako bi joj napravio spomenik.
Sad nastojim da vidim u novembru, na godinu dana, ako mognem skupiti nešto para da joj napravim spomenik – rekao nam je tiho, s tugom u očima.
Njegov dan počinje u ranim jutarnjim satima.
Ustanem oko 3-4, spremim djeci doručak pa odem u baštu da radim poljoprivredne poslove. Sve je na meni, ali moram izdržati radi njih – dodaje.
Odmalena je navikao na težak život, jer je odrastao s dva slijepa roditelja. Ipak, njegova najveća briga danas nisu ni godine, ni posao, već sudbina njegove djece.
Bojim se za njih. Imam 59 godina, a babo mi je umro u 58. Samo razmišljam hoću li dočekati da ih izvedem na pravi put. Ništa mi drugo nije u glavi, samo da budu zdravi i školovani.
Emirovu životnu priču možete pogledati na zvaničnom You Tube kanalu Hayat Media BH.
