Bračni par Salim i Refika Klobodanović iz Topčić Polja kod Zenice bave se izradom kosa za košenje trave već 50 godina. Oni istinski vole ovaj posao i kažu da ga nijednim drugim ne bi zamijenili.
– Ja sam ovdje u Topčić Polju, kovač sam od malih nogu, učio sam zanat od svog oca rahmetli. Čitav svoj život sam posvetio i ljubav ovom zanatu, čini mi se kada bi mi se sada nudilo da budem doktor i pođem sa 20 godina, ja bih rekao: “Hvala ti, ja volim ovaj zanat”. Ovaj zanat neće nikada izumrijeti. Dok je svijeta uvijek kosa treba čovjeku – priča Salim.
“Mogla bih sama napraviti kosu”
Kaže da supruga i on sve rade ručno, ne želi koristiti savremene mašine.
– Ne vjerujem u mašine, ruka je ruka. Imam bolju kontrolu. Moje kose su otišle u sve dijelove Bosne i Hercegovine, nema grada gdje nismo išli. Znao sam krenuti sa ženom u dva po po noći, osvanemo u Banjoj Luci, obavimo pijacu, tamo nas ljudi čekaju, prodamo, vratimo se kući – govori Salim novinaru Srećku Stipoviću koji je o njima uradio prilog.
Salimova supruga Refika kaže da je uz njega zavoljela kovački zanat.
– Kada sam se za njega udala imala sam 20 godina i počeli smo sami da živimo, nismo imali drugog načina, pomagala sam kada je izrađivao kose i to sam zavoljela i malo-pomalo znam sve faze raditi kao i on. Mogla bih sama napraviti kosu. Zavoljela sam ovaj posao, 50 godina ga radimo. Sve smo vašare i pijace obišli i nije mi žao što sam se udala za kovača. Uglavnom, sretni smo sa ovim poslom, opet bih se udala za kovača i kovala – kaže ona.
Salim kaže da je zahvaljujući svom zanatu i na hadž otišao i postao hadžija.
– Na hadž sam otišao zahvaljujući čekiću i mojim kovanicama. Ne mogu bez ovog zanata i posla. Bio mi potreban ili ne bio, ja to volim. Sve sam napravio zahvaljujući dragom Bogom i ljubavi prema ovom zanatu. Ja mašinu neću koristiti kod izrade kose. U dobra vremena dolazili su ljudi donosili poklona, vreću vune, sira, para za kosu, čekali na red – prisjeća se Salim i dodaje:
– Vjerujem da će se zanati svi ponovo vratiti. Ko god ima priliku neka drži kravu, ona je spas svakom domaćinu. Ako je ima, pazarit će i sa mnom. Treba ponovo taj hajvan da se vrati u štale, inače ova skupoća će nas odnijeti.
“U kovačnici najviše volimo kahvu popiti”
Refika dodaje da je zahvaljujući izradi kosa proputovala cijelu Bosnu i Hercegovinu.
– I djecu smo odgojili i izveli ih na put, imamo i unučad i praunučad. Znala sam ostaviti i posao u kući, hranu, da bih izletila njemu da pomognem – govori ona.
Salim kaže kako je Refika jedina žena koja izrađuje kose.
– Naime, kosa je specifična i mi smo sretni, presretni sa ovim zanatom. I ovdje u kovačnici kahvu pijemo kraj vatre. Mnoge žene se čude što ona sa mnom radi kosu. Ali nema više muških i ženskih poslova, ima žena vozača, prave prozore… – kazao je Salim.
