Prema katastarskoj karti iz 1882. godine, mahala Odmut protezala se od Drvenog mosta prema Sejmenskoj džamiji, južno prema Kazneno-popravnom zavodu, lijevo sve do Bojinog vira, a zatim nazad uz rijeku Bosnu do Drvenog mosta.
Naziv naselja potiče od činjenice da rijeka Bosna na ovom dijelu ima široko korito i sporije teče, gdje se voda, nakon zamućenosti, “odmućivala” stvarajući sprudove, pa otuda i naziv Odmut.
Mahala se razvijala u dva dijela: uz sokak niz Bosnu i uz glavni sokak od Bosne na zapad. Zemljište mahale blago pada prema Bosni, a obala na Odmutu viša je za oko pet metara od suprotne obale na Bilmišću, tako da mahala nije bila plavljena.
Kuće unutar mahale bile su ćerpićuše pokrivene šindrom, dok su na rubnim dijelovima kuće bile zidane od cigle i pokrivene crijepom, većinom prizemnice. Na obližnjem brdu Krč nalazile su se njive stanovnika Odmuta, a nakon rušenja njihovih kuća, nove su kuće građene upravo na tom brdu.
Na obali Bosne, na mjestu sadašnjeg bulevara, prije Drvenog mosta, nalazila se šikara. U ljetnim mjesecima, po običaju koji datira još iz austrougarskog perioda, tu su se okupljali zanatlije iz drugih mjesta. Podizali su šatore, pleli korpe od pruća, kalajisali bakreno posuđe, pravili limene kante i sve te proizvode prodavali odmah pored šatora. Stanovnici susjednih mahala donosili su posuđe na kalajisanje i krpljenje.
Stanovništvo Odmuta snabdijevalo se vodom iz rijeke Bosne i iz nekoliko izvora, odnosno česama u mahali:
Bojina česma – nalazila se uz samu rijeku Bosnu, ispod kuće Muharema Fejzića, a podignuta je u osmansko doba. Ime je dobila po starici Boji Kovinjalo koja je živjela u blizini. Srušena je 1965. godine prilikom uređenja korita rijeke Bosne.
Česma Česmica – sagrađena u osmanskom periodu, nalazila se ispod kuće Fadila Imamovića, poznatog zeničkog advokata. Pretpostavlja se da su je izgradili mještani, a ime je dobila zbog svoje jednostavnosti. Nestala je 1965. godine, također prilikom uređenja korita Bosne.
Česma Hokuša – nalazila se između Bojine česme i Česmice. Uništena je 1965. godine prilikom uređenja korita Bosne. Pretpostavlja se da je izgrađena u osmanskom periodu, a ime je dobila jer je voda iz nje snažno oticala (“hukala”).
Tokom osmanske vladavine, Odmut je zadržao pretežno rezidencijalnu funkciju, s porodičnim kućama i baštama koje su činile tipičan ambijent osmanske mahale.
Dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine, Zenica, a time i Odmut, doživljavaju značajne promjene. Cilj nove uprave bio je modernizacija i industrijalizacija Bosne i Hercegovine, što se u Zenici najviše ogledalo kroz izgradnju Željezare Zenica i drugih industrijskih postrojenja. Iako Odmut nije bio direktno pogođen industrijskim pogonima, blizina željezare i nova infrastruktura utjecali su na njegov karakter. Stambeni dio je i dalje dominirao, ali se postepeno integrisao s modernijim dijelovima grada.
Nakon Drugog svjetskog rata, industrijski razvoj Zenice ubrzano raste, ponajviše zbog Željezare. Priliv stanovništva iz ruralnih krajeva i drugih dijelova Jugoslavije stvara potrebu za masovnom stambenom izgradnjom. Tradicionalne mahale, uključujući Odmut, bile su pod pritiskom transformacije. Iako je dio historijskog karaktera zadržan, planska gradnja počinje mijenjati izgled mahale. Nestaju bašte i manji objekti, a niču nove zgrade, od kojih mnoge potječu upravo iz ovog perioda.
Sedamdesete godine donose period ekonomske ekspanzije i intenzivne urbanizacije. Željezara radi punim kapacitetom i privlači hiljade radnika iz cijele Jugoslavije. Grad se širi vrtoglavom brzinom, a potrebe za stanovima postaju ogromne. Lokacija uz rijeku Bosnu na Odmutu, dotad pretežno zelena površina sa starijim kućama, postaje idealna za izgradnju visokih stambenih objekata. Blizina centra, rijeke i pogodan teren učinili su je privlačnom za gradnju solitera.
Karakteristika ovog perioda je masovna gradnja zgrada viših od 15 spratova širom Zenice. Najprepoznatljivija su četiri solitera na Odmutu, koja su tada činila svojevrsnu kapiju pri ulasku u grad.