Home » ‘Nije čudo što su investitori otišli iz BiH, ja tek vidim to na svojoj koži’
BIH

‘Nije čudo što su investitori otišli iz BiH, ja tek vidim to na svojoj koži’

‘Umjesto zajedničkog zalaganja za dobro radnika i cijele zajednice Vlada Nermina Nikšića je odlučila opstruirati razvoj a sada pokušava oteti privatno vlasništvo.’

Zenica je ponovo u centru pažnje nakon što je uprava „Nove Željezare Zenica“ iznijela ambiciozne planove o transformaciji ovog nekadašnjeg industrijskog giganta u regionalni centar inovacija i modernih tehnologija. Ipak, umjesto optimizma, javni prostor je ubrzo ispunjen optužbama, tvrdnjama o opstrukcijama i otvorenim sukobom sa institucijama Federacije BiH.

U fokusu priče su planirane investicije koje, prema najavama uprave, dosežu stotine miliona eura, ali s druge strane postoje ozbiljna neslaganja od strane Vlade Federacije BiH oko načina upravljanja, vlasničkih odnosa i radničkih prava.

Umjesto zajedničkog zalaganja za dobro radnika i cijele zajednice Vlada Nermina Nikšića je odlučila opstruirati razvoj a sada pokušava oteti privatno vlasništvo pod nemuštim izgovorima, navode iz Nove Željezare Zenica.

Politički zid nepovjerenja

Iz „Nove Željezare Zenica“ poručuju da njihov ulazak u ovaj industrijski kompleks nije bio simboličan niti kratkoročan, već zasnovan na dugoročnoj strategiji razvoja. Međutim, uprava tvrdi da je od samog početka suočena s otporom institucija koji, prema njihovim riječima, usporava realizaciju planova.

Kako navode, umjesto partnerskog odnosa pokušava nametnuti politička kontrola nad procesom transformacije.

Vlada FBiH nema kadra, ni jasne vizije

Generalni direktor Ahmed Hamzić tvrdi za Hayat da su namjere kompanije pogrešno interpretirane i politički instrumentalizirane:

„Prvenstveno nemaju kadra, nemaju jasne vizije, ulaze samo kako bi odložili ovaj problem do izbora. Ulaze samo kako bi ovaj projekat kako bi se naplatili, kako bi se finansirali od onoga što se nalazi u željezari i ovdje su nam jasni stavovi.“

Ovakav odnos države dodatno pridonosi stvaranju atmosfere nepovjerenja u jednom od najvažnijih industrijskih kompleksa u zemlji.

Radnici na čekanju

Jedan od ključnih tačaka spora odnosi se na status radnika i navodne zahtjeve za štrajk zbog neisplaćenih regresa i otpremnina. Iz uprave tvrde da sredstva postoje i da nema prepreka za isplate, ali da je proces trenutno blokiran zbog procedura u okviru predstečajnog postupka.

Upravo taj proces postao je novo polje političkog i medijskog nadmetanja, dok su radnici između suprotstavljenih narativa.

Hamzić u tom kontekstu poručuje da se odgovornost ne može prebacivati isključivo na investitora:

„Ono što su oni do sada odradili imamo da vidimo znači kroz praksu a to su štrajkovi rudara iz rudnika u Zenici, Krivaja i sve druge fabrike i rudnike koje su da tako okažem uništili. U prvim razgovorima s Vladom Federacije odnosno s ministrom Lakićem, prvi naš susret je bio orjentisan o problemima koje smo dobili od strane prethodnih vlasnika.“

Politička kontrola

Najdublji problem u cijeloj priči, prema tvrdnjama uprave, nije samo finansijske ili pravne prirode, već konceptualne, kako voditi i restrukturirati kompleks poput Željezare u uslovima političke osjetljivosti i ekonomskog pritiska.

Iz „Nove Željezare Zenica“ tvrde da imaju spremne investicione planove, stručne timove i finansijsku konstrukciju, ali da nedostatak podrške od države usporava proces.

Hamzić dodatno naglašava da je problem dugotrajan i sistemski: „Sama nepodrška od strane države je i otjerala prethodne vlasnike. Nije se napravila radna klima odnosno ambijent koji bi zadržao jednu tako veliku kompaniju i nije ni čudo što su otišli a to ja sad tek vidim na svojoj koži.“

Komentar pripremio Anel Husnić/HAYAT