U našoj zemlji veliki je broj osoba koje su određeni stepen invaliditeta stekle tokom rada. Prema dostupnim procjenama, gotovo svaka firma u realnom sektoru u Zeničko-dobojskom kantonu ima oko pet posto invalida rada. Iako zakon nalaže da se ovim radnicima preraspodjelom pronađu poslovi koje mogu obavljati, u praksi to, najčešće, nije slučaj. Najteže stanje je svakako u metalskoj industriji i rudnicima, gdje broj invalida rada svakodnevno raste. Uz strožu primjenu Zakona o zaštiti na radu kako bi se broj invalida rada smanjio, neophodna su i bolja zakonska rješenja, da bi se riješio problem za gotovo 8.000 invalida rada koliko ih je samo u ovom kantonu.
Otežani i složeni uslovi rada u metalskoj industriji i rudarstvu uzrok su zašto veliki broj radnika svoj radni vijek završavaju kao invalidi rada. Procjenjuje se da ih na prostoru ZDK-a ima oko 8.000. Među njima je i Mensur Hilić, koji je povredu oka zadobio još u Željezari. No, penziju će, prema svemu sudeći, dočekati na birou rada.
“Otišao sam na invalidsku komisiju, gdje mi je ustanovljeno da sam invalid druge kategorije. Od tada se radilo, dobio sam promjenu radnog mjesta jer nisam bio sposoban, bravar sam. I radio sam do rata. Poslije rata na čekanje i nikada više nisam počeo raditi”, priča nam on.
Osim Mensura, brojne druge radnike ovog nekadašnjeg giganta dočekala je ista sudbina. Tadašnjim razduživanjem sa BH Steelom svih 1.500 invalida rada ostalo je u Željezari, koja je 2018. otišla pod stečaj sa 480 radnika.
“Od tog broja većina ih je bila invalidi rada i ratni vojni invalidi. Maltene, svi su završili na birou. Njih sedamdesetak radi dok smo u stečaju. To većinom nisu invalidi rada jer oni se ne mogu ni vratiti na one poslove koje mi trenutno radimo”, kaže Avdija Halilović, predsjednik Sindikata Željezare Zenica.
Kantonalno udruženje invalida rada danas broji 3.000 članova. Trećina su uposlenici tri rudnika, što je najbrojnija i najugroženija populacija.
“Sada ćemo posvetiti posebnu pažnju jer dolazi do restrukturiranja rudnika gdje će sigurno invalidi rada biti prvi na tapetu”, ističe Amir Mamela, predsjednik Udruženja invalida rada ZDK-a.
Zakonska regulativa nalaže pronalazak adekvatnog radnog mjesta za ovu kategoriju radnika. No, postojanje Sindikata i Vijeća radnika temeljni je otpor bez čije saglasnosti invalid rada ne može dobiti otkaz.
“To su ljudi s promijenjenom radnom sposobnošću, svaki invalid, pogotovo mlađi invalidi druge kategorije, uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, školovanje ili drugi način može biti osposobljen za odgovarajuće druge poslove”, objašnjava Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK-a.
Naš sagovornik s početka priče primjer je da do toga najčešće ne dolazi. Za radnike, ali i firme kojima ovakvi radnici predstavljaju teret najbolje rješenje leži u strogoj primjeni Zakona o zaštiti na radu te izvršenja procjene rizika kako bi broj invalida rada bio smanjen. Bolja zakonska rješenja za ovu kategoriju radnika neophodna su da bi se njihov status bio adekvatno riješen.
