Cjelokupan industrijski sistem BiH koji je decenijama predstavljao kičmu privrednog suvereniteta BiH, sada je na koljenima. Pojedine industrijske grane, poput tekstilne, hemijske i metalne potpuno su ugašene, dok se preostale, uglavnom, svode na poslove dorade. za pohvalu nije ni položaj radnika koji još imaju posao. U međuvremenu, troškovi života rastu, a dobre vijesti nemaju ni ekonomisti.
Energoinvest, zeničko Rudarsko-metalurški kombinat, mostarski Aluminijum, dugo su bili okosnica teške industrije. Danas, se, uglavnom, svode na poslove dorade. Samo u dvije posljednje godine ugašene su dvije koksare i većina rudnika mrkog uglja u sastavu Elektroprivrede BiH. Nakon što je postupak stečaja otvorio rudnik Nova Ljubija kod Prijedora, Opštinski sud u Zenici dan ranije je i zvanično otvorio stečajni postupak nad imovinom kompanije Nova Željezara Zenica. Time je završena pravna i politička bitka koja traje devet mjeseci. Iz Uprave i Sindikata nešto ranije uslijedilo je zajedničko saopštenje.
Svi radnici koji su tehnološki višak i ostvaruju pravo na isplatu otpremnina, biće ispoštovani kroz isplatu u skladu sa usaglašenim modalitetom i dogovorom između Uprave i Sindikata. Svi detalji biće interno iskomunicirani sa radnicima od strane direktora pogona i predstavnika Sindikata.
Dok hiljade radnika ostaju bez posla, izuzetno je težak položaj i onih koji još imaju posao. Nesigurnost radnih mjesta, česta kršenja osnovnih radničkih prava i niske plate koje ne prate rast troškova, na čelu su problema koji ih opterećuju.
Savez samostalnih sindikata BiH izračunao je za mjesec jun sindikalnu potrošačku korpu koja je iznosila gotovo 3.300 KM. A podsjećamo, prosječna plata u FBiH iznosi oko 1.700 KM, dok je minimalna tek nešto veća od 1.000 KM.
“Sindikati će raditi intenzivno na kreiranju adekvatne zakonske regulative, gdje će u fokusu biti bolji položaj radnika i u materijalnom, finansijskom dijelu. Mi imamo nekoliko projekata koji su u nekoj ozbiljnoj fazi, ali još nisu završeni. Počećemo od Zakona o radu FBiH koji je poprilično jedan kvalitetan tekst, kada je u pitanju zaštita prava radnika”, ističe Muamer Bajraktarević, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE SSS BIH.
U radnoj fazi je i Opšti kolektivni ugovor, dodaje naš sagovornik, ali od sezone godišnjih odmora i, generalno, predizborne godine, ova zakonska rješenja nikako da ugledaju svjetlo dana. A troškovi nastavljaju da rastu. Prognoze ekonomista nisu dobre ni do kraja godine.
“Čak je i Centralna banka revidirala svoju procjenu stope inflacije, sa nekih 3,2% na početku godine, na preko 6,1%. Razlozi za to su višestruki – neki su iz zemlji, neki su iz inostranstva. Dominiraju, naravno, ovi iz inostranstva i ne možemo mnogo da utičemo na to kao društvo. Odnosno, ne mogu čak ni kreatori ekonomskih politika da utiču na to, pogotovo zbog činjenice da BiH nema autonomnu monetarnu politiku”, pojašnjava Nikola Vidović, ASISTENT NA EKONOMSKOM FAKULTETU U BANJA LUCI.
MMF je, dodaje Vidović, problematizovao i eksplozivno-fiskalnu politiku, odnosno, naglo povećanje državne potrošnje, koja vodi u makroekonomsku nestabilnost. Na kraju, ne olakšava ni majka priroda. Toplotni talas i suša dodatno su pogoršali ionako tešku poljoprivrednu situaciju, koje će se odraziti na cijene hrane, posebno mesa.
“Biljke se muče, osjeti se to i u stočarstvu. Stoka doživljava toplotne udare, smanjena je i proizvodnja mlijeka i svega ostalog, tako da je situacija, mogu slobodno da kažem, već skoro pa kritična”, upozorava Nedžad Bićo, UDRUŽENJE POLJOPRIVREDNIKA FBIH.
“Kukuruz, kao jedna od najzastupljenijih ratarskih kultura, od koje se najviše očekuje u stočarstvu, zajedno sa sojom, je u izuzetno teškoj situaciji. To će se, naravno, jako odraziti na stočarstvo. Pored ovako teške situacije u stočarstvu zvog uvoza i neshvatljivo jako niskih cijena koje se nude na našim tržištima mesa, jednistavno nam nije jasno na kakav način je meso dospjelo po tako niskim cijenama, gdje naši farmeri, uzgajivači, uopšte ne mogu da budu konkurentni”, dodaje Mišo Maljčić, SAVEZ POLJOPRIVREDNIKA RS.
A vlast, stava su poljoprivrednici, ne radi ništa da poljoprivrednicima olakša. U nedostatku oslanjanja na vlastitu proizvodnju, koja trenutno ne pokriva ni 20% potreba građana Bosne i Hercegovine, oslanjamo se na uvoz, što uvoznicima daje vjetar u leđa da diktiraju cijene.
Autor: N1
