Home » Ahmed Krnjić “Jedva čekam da saniram povredu i vratim se u ring”
Sport

Ahmed Krnjić “Jedva čekam da saniram povredu i vratim se u ring”

Ahmed Krnjić je zasigurno jedan od naših najboljih kickboksera. Ovu godinu je započeo sa serijom pobjeda, a o svojim počecima, dosadašnjoj karijeri i planovima, govorio je za magazin Sport.

„Nekako kroz svoje djetinjstvo, uvijek sam bio najveći i najjači u svojoj generaciji. Ta dječija prepucavanja i nadmetanja – uvijek sam ja bio taj koji je dominirao i nekako od početka me to vuklo na tu stranu“, kazao je na početku razgovora, dodavši:

„Kao i sva djeca pokušao sam da treniram fudbal, silom prilika u razredu bilo je više dječaka koji su trenirali košarku. Nagovarali su me da krenem s njima, da ne odem na fudbal, i tako sam počeo u KK Kakanj, gdje sam se zadržao dvije godine. Na poligonu za košarku došlo je do konflikta s jednim dječakom, prijatelj mi je rekao: pazi se njega, on trenira kickboks. Tad me to zainteresovalo“, objašnjava on.

Mnogi naši takmičari nikako da naprave iskorak u olimpijskom boksu kada je u pitanju plasman na Olimpijadu, a Krnjić smatra da je glavni razlog finansijske prirode.

„Da bi jedan bokser uspio da se plasira na Olimpijske igre mora biti u izuzetno dobroj formi, u trenažnom procesu koji traje godinu-dvije i koji puno košta. Većinom naši bokseri nemaju takve uslove”, naglašava.

Ove godine je sjajno krenuo – četiri meča, četiri pobjede, međutim, stigla ga je neugodna povreda.

„Krajem januara sam uplovio u vode profesionalnog boksa. U njemačkom Kelnu sam ostvario prvu profesionalnu pobjedu. To je bio test meč, da vidim mogu li nastupati u profesionalnom boksu ili ću se zadržati samo na kickboksu. Nekako je sve dobro prošlo. Zadovoljan sam svojom izvedbom i jedva čekam da saniram povredu i da se vratim u ring. Ugrađena mi je pločica i nadam se da ću nakon već dva do tri mjeseca početi udarati tom rukom. Povratak u ring bi trebao biti u septembru ili oktobru“, kazao je Krnjić.

Dalje navodi da generalno podrška s većih nivoa vlasti kickboksu izostaje ili je vrlo mala.

“Nemamo taj famozni zakon o sportu. Sigurno je da para ima – kada vidimo koliki su budžeti za sport na svim nivoima, samo što to nije raspoređeno kako treba”, zaključio je.