Gosti novog izdanja Stavovog podcasta „8 korpus“ su Amir Ismić, doktor historijskih nauka i predsjednik udruženja „Baton“; te Bilal Isaković, vlasnik IML televizije.
Doktor Ismić dobitnik je najvećeg ratnog priznanja Armije Republike Bosne i Hercegovine „Zlatni ljiljan“. Kao dječak i mladić prije agresije bio je veoma aktivan, kroz radioamaterizam, streljaštvo, a za svoju dušu svirao je gitaru, koju mu majka nije odobravala jer je bila vjernica. Uz majku i sam je još kao dječak i mladić prihvatio vjeru.
Prateći politička dešavanja u to vrijeme u Jugoslaviji, njen raspad, pad socijalističkog društvenog uređenja, osamostaljivanje Slovenije, Hrvatske, agresije na te države Amir postaje svjestan ozbiljnosti situacije i neizbježnosti agresije i na Bosnu i Hercegovinu. Uz to Amir ima redovne snove o ratu i svom ranjavanju u njemu. Kada je počela agresija imao je 19 godina i odmah se uključio u Armiju, bio je pripadnik specijalne jedinice, a u julu 1993. godine biva teško ranjen o čemu kaže: “Samo tup zvuk u ušima i više ništa ne čujem. Padam licem ka zemlji. Ubrzo se pridižem i pružam ruke da se šake sretnu. Nisu se srele! Lijevom rukom pipam desno rame i klizim niže do lakta. U sebi pomislim, nemam desne ruke! Krv šiklja. Rukom prelazim preko čela i mali prst upada u očnu duplju. Nemam desnog oka! To je značenje moga sna, kažem sebi. Ustajem! U glavi tražim orijentaciju. Okrećem se, i povlačim nazad u zaklon, do saborca koji mi je trebao čuvati odstupnicu. Kada me ugleda, ja sav u krvi, kod njega nastaje panika. Znam, strah ga je! Novi je vojnik i ovo nije prije vidio. Uhvatio sam ga za prsluk lijevom rukom, koja je također bila sa nekoliko gelera pogođena, i prodrmao, da ga smirim. Kažem mu, daj mi samo pravac, i krećemo se teško do naše linije. Tu padam iscrpljen, ali još pri svijesti.”
Amir je iz bolnice izašao bez desnog oka, bez desne šake i s teškim oštećenjima lijevog oka. Odmah se vratio Armiji, obuci specijalaca, a onda i u oficirsku školu gdje je s generalom Karišikom predavao inženjeriju. Bez obzira na svoj invaliditet Amir je poslije agresije završio fakultet, magistrirao i doktorirao.
Bilal Isaković vlasnik je IML televizije. Poznat u novinarskim krugovima kao vrijedni pregalac, radnik, entuzijasta koji ima hiljade i hiljade video snimaka na kojima je bilježio događaje koji su od neizmjerne važnosti za historiografiju Bosne i Bošnjaka, posebno kulturu sjećanja na krizna vremenaa i događaje poput agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
IML televizija i Udruženje „Baton“ sarađuju niz godina na projektima od izuzetne važnosti za kulturu sjećanja na agresiju. Neumorno Amir i Bilal obilaze borce, njihove porodice i bilježe njihova sjećanja, kao i njihov život danas. Imaju pripremljen materijal za 36 dokumentarnih filmova, ali zbog nedostatka sredstava i institucionalne podrške ti filmovi su na čekanju.
S Amirom i Bilalom razgovarali smo i o stanju u društvu, udarima na državu, medijskoj agresiji na Bosnu i odgovoru na iste, kao i o drugim temama.
