Koalicija osoba s invaliditetom Zeničko-dobojskog kantona (KOSI ZDK), koja je partner na projektu DICS kojeg provodi Caritas Bosne i Hercegovine, organizirala je danas u Zenici okrugli stol na temu “Uredu je biti drugačiji”, koji je namijenjen menadžmentima osnovnih škola.
Koalicija je kroz rad lokalne zagovaračke skupine kandidovala projekat „Pristupačno obrazovanje – aktivna inkluzija“, sa akcentom na provođenje radionica “Uredu je biti drugačij”, koje će tokom ove školske godine realizirati s osnovcima četvrtih i petih razreda iz desetak manje pristupačnih škola u gradovima Zenica i Visoko te općini Kakanj, a ako bude prostora i vremena, kako je najavila koordinatorica projekta Aida Medić, uključit će i škole iz Maglaja te drugih gradova i općina tog kantona.
– Cilj radionica bit će da podignemo svijest djece o osobama s invaliditetom. S obzirom da sam i sama prosvjetna radnica- radim već 21 godinu kao učiteljica razredne nastave, uz pomoć svojih kolega iz Koalicije, realizirat ću i ove radionice – kazala je Medić.
Ona je istakla kako djeca koja pohađaju škole u manje urbanim područjima, za razliku od djece u urbanim sredinama – koja se češće susreću s osobama s invaliditetom, nemaju dovoljno razvijenu svijest o osobama s invaliditetom.
– Po meni, predrasude su prvi problem. Jer, nekako, djeca dolaze s nekom razvijenom sviješću o osobama s invaliditetom i smatraju da te osobe ne mogu ništa raditi, da nisu sposobne da samostalno obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti…Neki imaju i strah.
Djeca su po prirodi radoznala, ali neka imaju strah pitati. Tako da sam već u školi u kojoj radim realizirala ove radionice, a što se pokazalo jako efektnim – kazala je Medić.
U sklopu jednosatnog časa djeca će, dodala je, imati predavanje te odgledati kratki video, a bit će u prilici da postavljaju i pitanja te će dobiti i neke zadatke koje sami trebaju uraditi.
Jedna od članica Radne grupe u ovom projektu Amela Šekić napominje da će njen zadatak biti rad na pristupačnosti javnih i školskih ustanova, jer se bez pristupačnosti „ne može govoriti o inkluziji“.
– Jednostavno, ukoliko neko dijete ne može ući u školu ili ne može doći do toaleta, automatski ne može ni da pohađa tu školu. Samim time, mnogoj su djeci oduzeta prava da pohađaju školu koju žele te, čak, da steknu i stepen obrazovanja koji žele.
Naš je cilj da potaknemo kako rukovodstvo škole tako i nadležno ministarstvo, da se počnu ulagati veća budžetska sredstva kako bi osnovne, srednje škole i fakulteti prilagodili djeci i omladini – kazala je Šekić.
U tom kantonu, dodaje, već ima škola i školskih objekata koji su prilagođeni, ali i onih koje su samo djelimično prilagođeni potrebama osoba s invaliditetom, ali ima i škola koje to uopće nisu.
Ove su radionice, podvlači, bitne i zbog potrebe da se djeca bolje upoznaju s osobama s invaliditetom, jer „ljudi zaziru od onoga što ne poznaju“.
– Onog momenta, kada dijete upoznaje i provede jedno određeno vrijeme s osobama s invaliditetom, kada vidi da to nije neki bauk te da je sasvim normalno biti drugačiji, automatski razbijamo i stigmu te podižemo svijest ljudi – kazala je Šekić.
Podršku projektu dali su Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta te Pedagoški zavod ZDK-a.
