Muftija zenički hfz. dr. Mevludin-ef. Dizdarević obratio se danas na svečanosti povodom otvaranja Islamskog centra “Sultan Ahmed” u Zenici, ponosno ističući kako je ovaj projekat zajednička pobjeda i svjedočanstvo ustrajnosti u dobru.
Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:
“U ime Allaha Milostivog i Svemilosnog.
Tako mi vremena. Čovjek je doista na gubitku. Samo ne oni koji vjeruju; i koji rade dobra djela. I koji jedni drugima istinu preporučuju; i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
Poštovani reisul-ulema Husein-ef. Kavazoviću, uvaženi zamjeniče, cijenjene muftije, mnogo poštovani prijatelji iz Kuvajta na čelu sa generalnim sekretarom Direkcije vakufa, uvaženi velikodostojnici državne vlasti svih nivoa, cijenjene eminencije i ekselencije, dame i gospodo, braćo i sestre,
svima vama želim iskrenu dobrodošlicu u ovom prelijepom danu kojeg će generacije Zeničana sa ponosom pamtiti.
Dobrodošli u srce Bosne, u Zenicu smještenu između dva kraljevska grada, tvrdog Bobovca i neosvojivog Vranduka. Dobro došli u srce Zenice u prostor koji obiluje prirodnom ljepotom i iznimnom historijom.
Eno dolje niz Bosnu je Bilino polje gdje je veliki Ban Kulin pisao Povelju Dubrovčanima i potpisivao akt Abjuracije kojim je pred papinim ambasadorom i onovremenom međunarodnom zajednicom spašavao sebe u Bosni i Bosnu u sebi.
Tu je danas i stadion gdje se radujemo pobjedama reprezentacije i tugujemo sa našim Čelikom. S onu stranu rijeke eno Kamberovića polje gdje je 1995. godine predsjednik Alija Izetbegović postrojio brigade Trećeg korpusa u najkrvavijem, ali i najslavnijem razdoblju naše historije.
Tamo se naši slavni atletičari, Amel i Hamza, spremaju za sportske uspjehe širom svijeta. Do nje je i Arena Zenice Husein Smajlović koja je simbol poslijeratne obnove Bosne.
Evo nas sjedimo u hladu Sultan Ahmedove džamije koja pamti mnoge dobrotvore koji su joj hizmetili i Allahovo ime u njoj veličali, ali i mnoge zločince među kojima je najgori Eugen Savojski koji je do temelja spalio grad i sve džamije u njoj.
Tamo dalje je i Sultan Ahmedova medresa, najstarija i najvažnija obrazovna i kulturna ustanova u Zenici. U njoj je Muhamed Seid Serdarević pisao svoja slavna djela, ali i organizirao akcije za spas Srba prije Prvog svjetskog rata i Hrvata nakon njega. U toj zgradi organizirane su demonstracije protiv ustaške vlasti zbog hapšenja zeničke omladine i što je važnije, tu je potpisana Zenička rezolucija u maju 1942. godine kao istinsko svjedočanstvo humanizma i čovjekoljublja naših sugrađana.
Govorim ovo s ponosom i dikom, jer je ovaj narod i ovaj grad uprkos teretima historije znao stati na stranu dobra, stranu koju voli Allah i njegov Poslanik. Pamti ovaj prostor i ono doba kada je sva vjera bila satjerana u džamijske zidove, sva vakufska dobra oduzeta, a Islamska zajednica životarila u nekoliko kvadrata starog mekteba gdje su bile uboge kancelarije, i abdesthane i gasulhane za naše sugrađane.
Bila su to teška vremena, ali ih ipak moramo pamtiti.
Govorim ovo sa sjetom i ponosom, jer se uspjeh može mjeriti isključivo u historijskim relacijama, početnim pozicijama i ostvarenim rezultatima. Stoga je današnji dan svjedočanstvo ponosa i slave jer smo zajedno uspjeli da izgradimo Islamski centar kao generacijski projekt Islamske zajednice i svih građana Zenice pa i daleko šire.
Ovo danas nije pobjeda nas koji vodimo Islamsku zajednicu, već svih onih koji su bilo kako, pa i na najmanji mogući način doprinijeli da se današnji dan desi.
Ovo je pobjeda onih didova i nena koji su od svojih penzija davali priloge, svih onih kojima je od plata odbijano pa postajali vakifi. Ovo je uspjeh i onih radnika koji su otkidali od svojih plata da bi postali vakifi.
Ovo je uspjeh i onih privrednika i ustanova koje su dale stotine hiljada da bismo mogli danas biti ovdje. Svi smo danas pobjednici i svima izražavam veliko hvala i dovim Allahu da sevape od ovog hajrata nađete onda kada vam najviše bude trebalo.
U ovaj projekat utkali su se mnogi privrednici i pojedinci, mnoge ustanove i institucije, mnoge stranke i organizacije. Neko manje neko više, ali svima veliko hvala.
Veliko hvala svima koji su pomagali pa makar i koliko pšenično zrno, ali posebno hvala velikim vakifima, privrednicima i institucijama.
Pored mnogih pominjem firme “Džananović”, “Almy”, poznate dobrotvore Mirsada Čizmu i rahmetli Kasima Krehića, “Mittal”, Vladu Federacije koja je preko općina Kakanj, Tešanj i Doboj Istok, opredijelila oko 400 000 KM, Vladu Zeničko-dobojskog kantona koja je donirala oko 750.000.
Naravno, ovaj projekat ne bismo mogli završiti bez nesebične pomoći naše braće iz Kuvajta, Generalne direkcije Vakufa i organizacije En Nedžatul Hajrije koje su osigurale više od pet miliona za ovaj projekat.
Zeničani nikada ne smiju zaboraviti da je Kuvajt pomogao obnovi Željezare Zenica nakon rata što je omogućilo da danas hiljade sugrađana svoj hljeb tamo zarađuju. I nećemo zaboraviti da je Kuvajt omogućio završetak Islamskog centra koji je od historijske važnosti za Zenicu i Islamsku zajednicu.
Država Kuvajt je ovim pokazala humanost i bezuvjetno muslimansko bratstvo.
Hvala i vama uvaženi reisul-ulema koji ste nam davali podršku, savjetovali nas i pomagali na ovom putu. Bez vas do ovog cilja teško bismo došli. Rezultat svih tih združenih nastojanja jeste Islamski centar, biser Zenice, koji će decenijama i stoljećima služiti vjeri i kulturi ovog grada.
I neka znate, jednog dana kada nikoga od nas ne bude među živima, stajat će ova zgrada kao svjedočanstvo našeg jedinstva i ustrajnosti u dobru.
A to je istinska poruka sure Asr koju smo prizvali na početku. Neka nam ovo dobro svijetli u mraku kada drugog svjetla ne bude. Amin ja rabbil alemin!”, kazao je muftija Dizdarević.
