Hadžifejzović: “Ne znam otkud mu neobično ime Pane, ko mu ga je nadjenuo… Nisam ga pitao, ali sam mu ime uvijek tumačio kroz mitologiju – Pan, grčki bog pastira. Pane je bio čovjek-pastir – čuvar tog malog, preostalog stada osoba zaludjelih Bosnom.”
Hadžifejzović: „I umiremo. Sve više umiremo nego što se rađamo. Odlaze najbolji. Vrlo je teško reći nešto o odlasku ljudine koja se zove Pane Škrbić. Prijatelji smo više od četrdeset godina. Preciznije – on se tako postavio, kao stariji, brižni brat, pa sve što kažem o njemu bit će subjektivno, ali tačno. Nisam jedini. Pane je u svojoj dobroti cijeli život hrabrio, bodrio mlađe, kao da mu je to bio posao – predano, uporno… Možda je to zato što je i on mlad, premlad, najmlađi ikad igdje, sa svega 23 godine postao načelnik opštine. Da, to čudo se desilo u Bugojnu, gdje je taj momak tada bio prvi u gradu. I to u gradu, tada, privrednih giganata: Špedicija, Iskra, Slavko Rodić – vojna industrija, Unis – pisaće mašine, Šumarstvo… Taj momak, mlad, 23 godine je dočekivao Tita, koordinisao privredne gigante, razvijao grad, čuda pravio. Onda je prešao u Zenicu, gdje je nastavio sa čudima koja ne mogu ni pobrojati. Zaista, ne mogu ni brojiti. Nema šta nije bio i šta nije radio. Na sve to je uvijek sebi tovario posao više – novi projekt, nešto pozitivno, nešto svjetsko i sve zajedničko – bosanskohercegovačko, regionalno. Do zadnjeg dana smo bili u kontaktu, na vezi, na e-mailovima, telefonu… Do zadnjeg dana je planirao i realizovao projekte i do tog dana nikada ničim, ni jednom riječju, nije ni naznačio da je bolestan, a bio je teško. Indira, njegova saputnica, ljubav mi piše da je do zadnjeg dana gledao ovu emisiju, što znam, jer je nakon većine emisija imao poruku i slao ih je. Otišao je veliki, teški, pravi Bosanac. Otišao je vizionar, radnik, udarnik, pozitivac, ljudina. Otišla je osoba koja je nakon rata u svojim projektima okupila više ljudi – privrednika, novinara, načelnika, političara – negoli iko. Ne znam otkud mu neobično ime Pane, ko mu ga je nadjenuo… Nisam ga pitao, ali sam mu ime uvijek tumačio kroz mitologiju – Pan, grčki bog pastira. Pane je bio čovjek-pastir – čuvar tog malog, preostalog stada osoba zaludjelih Bosnom.”
