Iako je nužno provesti proces dekarbonizacije s obzirom na obaveze koje je preuzela naša zemlja u tom smislu, gotovo je izvjesno da će elektroenergetski sektor u BiH i u narednih nekoliko godina biti oslonjen na rudnike u kojima situacija nije sjajna. I dok preostali rudnici u Zeničko-dobojskom kantonu, Kakanj i Breza, ostvaruju dovoljne količine, u proizvodnom procesu u Zenici i pored izvršene sistematizacije proizvodnja nije na planiranom nivou. Smanjenje broja radnika i povećanje proizvodnje jedina su garancija za opstanak ovog rudnika.
U kakanjskom rudniku proizvodnja je trenutno na 70 posto od planirane, no to je uzrokovano trenutnom situacijom sa premještanjem širokomehanizovanog čela na drugo otkopno polje. Uprkos tome, 1.150 uposlenika ima redovna primanja.
“Sve je to na granici, kao i svaki rudnik. Kakanj je jedan od stabilnijih rudnika, ali i u njemu je katastrofalno stanje. 11 miliona nam treba da bismo podigli svu mehanizaciju. Znači, ne tražimo novce za platu nego za podizanje mehanizacije – da bismo ostvarili prihod, treba nam minimalno 200 proizvodnih radnika”, kaže Abdel Fazlić, predsjednik Sindikata RMU Kakanj.
Sa druge stane, zenički rudnik i dalje ne ostvaruje dovoljnu proizvodnju, što je uslovljeno problemima u jedinom preostalom pogonu – u Raspotočju. Proizvodnjom od 20 do 30 hiljada tona mjesečno rudnik bi mogao izmirivati troškove.
“Sa januarom dato je nekih 12.000 tona, što nije dovoljno za održivi pogon samog rudnika”, navodi Nedžad Duraković, član Sindikalnog odbora RMU Zenica .
Direktor ZD RMU Zenica Mensur Hukić napominje kako rudnik još nije samoodrživ: “Nadam se da će u dogledno vrijeme biti, slijede nam koraci – to su druga i treća faza sistematizacije”.
Godinama je unazad u ovom rudniku bio nepovoljan odnos proizvodnih u odnosu na jamske radnike, pa je u tom smislu i urađena nova sistematizacija prema kojoj, nakon potpunog zatvaranja pogona Stara jama, treba ostati oko 520 radnika.
“To bi bilo u nekoj mjeri u odnosu na mjesec kad se počela nova sistematizacija i organizacija rada – umanjenje za nekih 250 ljudi i na osnovu tih 520 ljudi se temelji ta budućnost rudnika”, ističe Duraković.
Zenički je rudnik u prvoj fazi smanjio broj radnika za 199 te sada ima 615 zaposlenika. Sredstva za realizaciju programa zbrinjavanja viška radnika, a riječ je o 12,8 miliona maraka, osiguralo je JP Elektroprivreda BiH, putem ugovora o pozajmici RMU Zenica.
“Uplaćeni su svi doprinosi, uplaćene otpremnine i sve i jedna obaveza prema tom radniku je izmirena”, kaže Hukić.
Iako se i u preostalih 6 rudnika u sklopu koncerna suočavaju sa određenim problemima, prema riječima čelnog čovjeka rudarskog sindikata, vlada zadovoljstvo s obzirom na ostvarena materijalna prava, dok je u Zenici i dalje teška i nezvjesna situacija.
“Imamo obavezu svi – Vlada, Elektroprivreda, rukovodstva rudnika i sindikata, radnici – da pokušamo spasiti što se da spasiti ako je to ikako moguće. Tamo ćemo morati uložiti maksimum napora da pokušamo prevazići jedno stanje koje je skoro pa bezizlazno”, upozorava Sinan Husić, predsjednik Sindikata radnika u rudnicima FBiH.
Prošlogodišnje obustave rada zeničkih komorata u kojima su tražili zaostala primanja, prema svemu sudeći, uzele su danak. U narednim mjesecima će biti jasno hoće li sistematizacijom i smanjenjem broja radnika te uspostavljanjem normalne proizvodnje doći do željenog cilja i opstanka rudnika.
