Bosna i Hercegovina bilježi sve više saobraćajnih nesreća, dok stručnjaci godinama upozoravaju da bez izmjena zakona, jačih kazni, promjene mentaliteta i bolje infrastrukture nema ozbiljnog napretka. O tome su u emisiji “Novi dan” na N1 govorili Semir Šut, koordinator za poboljšanje stanja sigurnosti u saobraćaju u Kantonu Sarajevo, policijski komesar Zeničko–dobojskog kantona Admir Gazić i poduzetnik Adi Sarić, koji živi i vozi na relaciji BiH–Švicarska. Sagovornici su za N1 iznijeli frapantne podatke o potezima bahatih vozača.
Sagovornici su ukazali na tri ključna problema: neadekvatan zakonodavni okvir, “subkulturu nasilja” u saobraćaju i lošu infrastrukturu, te s druge strane opisali kako u Švicarskoj funkcionišu drakonske kazne, progresivno kažnjavanje u odnosu na primanja i obavezne edukacije za vozače.
Šut: Subkultura nasilja i zakon koji ne plaši nikoga
Govoreći o stanju na cestama u BiH, Semir Šut naglasio je da se uzroci mogu svesti na tri velika bloka – zakoni, kultura i infrastruktura – te da se godinama ne dešava ozbiljan iskorak ni u jednoj oblasti.
On je upozorio da trenutne kazne ne mogu imati odvraćajući efekat i da je u saobraćaju prisutna “subkultura nasilja” koja dolazi iz šireg društvenog okvira.
“Još jednom dobro jutro, da vam se zahvalim na pozivu i da se zahvalim televiziji N1 što kontinuirano i uporno prati ovu problematiku, iako na polju ovih problema o kojima ste pitali nemamo baš značajne rezultate. Ali evo, pozivam i vas da budete uporni i da insistirate na rješavanju ovih problematika. Zašto nemamo rezultate? Nemamo rezultate zato što ni na jednom polju – ako podijelimo uzroke ovoga stanja kod nas u saobraćaju – mi ih možemo podijeliti u tri grupe. Jedna je zakonodavni okvir, druga je pitanje saobraćajne kulture, svijesti, mentaliteta, i treća je pitanje infrastrukture – putne infrastrukture, starosti vozila itd.
Ni na jednom polju mi nismo napravili značajan iskorak. Ja mogu govoriti o svakom pojedinačno, ali evo za početak da kažem da već četiri–pet godina insistiramo, zajedno s vama i sa predstavnicima medija, na izmjenama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja i na povećanju novčanih kazni. To se nije desilo.
Koga danas može uplašiti ili od kakvog prekršaja može zaprijetiti kazna od 40, 50 ili 100 konvertibilnih maraka za najteže prekršaje? Nemamo regulisano pitanje Zakona o prekršajima i problema vozača koji ne žele da plaćaju svoje novčane kazne. Također nam i to stoji neriješeno”, naveo je Šut.
Govoreći o mentalitetu ljudi u BiH, saobraćajnoj kulturi i navikama vozača, Šut konstatuje:
“Moramo biti samokritični – kod nas je prisutna jedna subkultura nasilja na saobraćajnicama. Ona se prenijela sa ulica, ona se prenijela iz naših navika i poimanja tuđeg života, tuđeg zdravlja, tuđeg prava da učestvuje u saobraćaju itd. Samo na jednom primjeru: imate nekog mladog vozača koji se ne snađe najbolje u nekoj raskrsnici, imate najmanje dva–tri vozača koja mu istovremeno trube, naprave još veću dramu, zbune ga i onda on ne zna ni izaći iz te raskrsnice. Imate pitanja prvenstva prolaza koja se kod nas rješavaju, nažalost, tučama, potezanjem pištolja. Sve je to odraz opšte kulture, odraz saobraćajne kulture, odraz mentaliteta. Olahko se kod nas u BiH odnosi i prema svom i prema tuđem životu i zdravlju, i pravima, pa tako i pravima u saobraćaju. Pitanje novčanih kazni mi problematiziramo. Svi stručnjaci iz ove oblasti i komesari, svi koji se bave ovom problematikom potenciraju to već od onih teških saobraćajnih nezgoda koje su se desile u Kantonu Sarajevo, u gradu Sarajevu, i to je bio povod da se uključim u izradu Smjernica za bezbjednost saobraćaja u Kantonu Sarajevo. Usput da upoznamo gledaoce – moj angažman je tu prestao, čisto radi korektnosti, ali smo napravili smjernice za poboljšanje stanja sigurnosti saobraćaja, na osnovu kojih je Uprava policije Kantona Sarajevo poduzela značajne mjere i ima rezultata”, naglasio je.
Kaže da je odgovornost u ovakvoj situaciji je nezahvalno prebacivati samo na policiju.
“Jer uslijed nedostatka mehanizma koji se zove visoke novčane kazne, efekti policijskog rada na terenu se, da tako kažem, istope. Vi iscrpite značajan broj policijskih snaga, značajan broj patrola, potrošite resurse, ali nakon određenog vremena efekat tog rada se smanjuje zato što nemate efikasne mehanizme. Nemate efikasnu novčanu kaznu, veoma visoku, progresivnu. Kamo sreće da imamo progresivne novčane kazne kao u Švicarskoj, koje bi ovaj policijski rad i policijski angažman učinile itekako efikasnim. I vjerujte, nakon četiri godine mi nemamo izmjene Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja. Radi gledalaca da bude potpuno jasno – i to je jedna blokada državnih institucija, donošenje, da tako kažem, nesreće našim građanima u BiH. Nažalost, i u oba entiteta i u Brčko distriktu svugdje imamo teške saobraćajne nezgode. Međutim, izgleda da je sve što treba da se donese na nivou BiH podređeno tome da bude blokirano. Ja bih apelovao ponovo, još jednom, na sve medije i na vas koji ovo zaista odlično pratite – da nakon svake teške saobraćajne nezgode sa smrtnim posljedicama napomenete da još nemamo donesene izmjene Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja. Ja mislim da bi takva vrsta pritiska, nakon saobraćajnih nezgoda sa smrtnim posljedicama, da se upire prstom u krivca i onoga ko ne želi da donese takve propise, dala efekat”, kazao je pa dodao:
“Mi od ove priče ne smijemo odustati. Nekad je ovo i nama neprijatno, i ponavljati u studiju ovu problematiku, ali mi od nje ne smijemo odustati. Nas struka i znanje iz ove oblasti koje imamo, i godine – po 30–40 godina radimo ovaj posao – obavezuju da o tome govorimo i nećemo prestati”.
Gazić: M-17 kao “put smrti”, dronovi, oduzimanje vozila i rupe u sistemu
Policijski komesar Zeničko–dobojskog kantona Admir Gazić govorio je o tome kako se ponašanje naših građana mijenja čim pređu granicu, o problemu infrastrukture na magistrali M-17, ali i o mjerama koje policija provodi – od radara i motocikala do dronova.
Naglasio je da M-17 između Zenice i Doboja s razlogom zovu “put smrti” i da policija pokušava nadomjestiti nedostatke sistema maksimalnim angažmanom na terenu.
“Počet ću samo od toga da kažem našim građanima koji rade u inostranstvu: čim pređu granicu BiH, počnu se ponašati drugačije. To je već pokazatelj. Znači, on odmah je spreman da izbaci papir kroz prozor, da se zaustavi na nekom mjestu, da radi nezakonite radnje, što nikada ne bi radio u zemlji u kojoj će biti sankcionisan i gdje će te sankcije biti adekvatne upravo onom što on počini. Ono što se kod nas dešava je da, da tako kažem – zakon je stariji. Nažalost, našeg čovjeka morate na jednom mjestu tri puta sankcionisati da on shvati da je to zabranjena stvar. Imamo infrastrukturu takvu kakva je. Mi u Zeničko–dobojskom kantonu imamo put M-17 na potezu od Zenice do Doboja koji je, realno, put smrti. To je put gdje se izvodi izgradnja autoputa A1, koji će sigurno umnogome poboljšati stanje. To pokazuje i dionica koja ide do Sarajeva, gdje, sigurno, kada se uradi analiza, nemamo takvih posljedica i nemamo toliko saobraćajnih nezgoda. Znači, infrastruktura je jako bitna. Mi smo na potezu M-17 do Doboja uradili maksimum što smo mogli uraditi. Postavili smo fiksne radare, ubacili smo pokretne radare. Ubacili smo preko ljeta saobraćajne patrole sa motociklima koji su išli, presretali, djelovali. Krenuli smo i dalje u inovativnu metodu gdje smo upotrijebili dronove sa kojima smo snimali prekršaje u saobraćaju. To se pokazalo jako dobro, s obzirom na to da vozači više nisu znali odakle ih to neko prati. To se sigurno pokazalo. U kratkom vremenu smo, za nekih dva sata na jednoj lokaciji, imali četrdesetak prekršaja, ali već se o tome pričalo i već su vodili računa da se pridržavaju saobraćajnih propisa. Nije nam bio cilj da napišemo veliki broj prekršajnih naloga. Cilj nam je bio da spriječimo posljedice saobraćajnih nezgoda. Realno, to je put gdje je u toku izgradnja, gdje je veliki broj teretnih vozila koja se isključuju na taj put i gdje imamo toliko vozila da taj put ne može izdržati tu frekvenciju”, pojasnio je Gazić.
Osvrnuo se i na to šta rade s višestrukim povratnicima, ali i na pojavu “profesionalnih preuzimača kazni” i pokušaje izbjegavanja odgovornosti:
“Mi trenutno koristimo institut privremenog oduzimanja putničkih motornih vozila višestrukim povratnicima u činjenju prekršaja, težih prekršaja, jasno. Moram vam reći da smo mi u toku 2024. godine oduzeli 150 putničkih motornih vozila. Od tog broja, 33 vozila su uništena, 23 vozila su prodata, imamo 10 vozila koja su vraćena vlasnicima i 5 vozila predato Upravi za indirektno oporezivanje. jako je bitno znati koji su to prekršaji. Znači, ovo što ste rekli – dio bahatijih ljudi koji će počiniti prekršaj nepropisnog parkiranja, on će nakupiti velike iznose novčanih kazni, ali neće biti odmah ‘targetiran’ za oduzimanje vozila. Upravo to je problem. Većina tih bahatijih vozača registruje vozilo na druge osobe. Oni nemaju ni imovine, nemaju ništa na sebi, nisu nigdje zaposleni, a slučajno voze BMW koji košta 60.000 KM. Znate li za slučajeve da se na pojedinim oglasnicima, internet portalima – svi znamo koji su to – doslovice prodaje ta usluga? Vi možete platiti nekom 500 maraka da ‘preuzme’ kaznu na sebe. To je postala profesija”, ispričao je dodajući da je takva praksa zabilježena i u Zeničko–dobojskom kantonu:
“I u toku je jedan krivični postupak za osobu koja je preuzimala kazne od drugih izvršilaca. Znači, njemu su plaćali, on bi platio kaznu, preuzimao ih je, i na njegovom kontu se gomilaju. On je taj od kojeg treba naplatiti desetine hiljada konvertibilnih maraka. U toku je krivični postupak i on će odgovarati. Znači, pitanje odgovornosti drugih osoba koje su potpisale, dale lažnu izjavu, da je neko drugi upravljao motornim vozilom. Ja zato pozivam građane da se ne igraju sa takvim stvarima. Radi se uglavnom o građanima koji pokušavaju izbjeći novčanu kaznu, odnosno izbjeći kaznene bodove, odnosno zabranu upravljanja vozilom mjesec ili dva. To je najbitnije ono zbog čega ljudi izbjegavaju, ali dovode se u situaciju da će sutra krivično odgovarati”, naveo je Gazić.
Zamolio je sve građane da se pridržavaju saobraćajnih propisa.
“Putna infrastruktura nam je takva da je na većini puteva ograničenje 60 km/h, toliko su opterećeni putevi da je svako preticanje rizično i dovodi u situaciju gubitak života – ili svog ili drugih učesnika u saobraćaju”, dodao je.
Gazić je upozorio i na alarmantne brojke vožnje pod dejstvom alkohola i droga:
“Ono što mene više zabrinjava – provodimo akcije pojačane kontrole u saobraćaju, gdje svake sedmice imamo u neka dva dana, otprilike na području ZDK, između 80, 120 i 130 lica koja upravljaju pod dejstvom alkohola. Uglavnom desetak posto od tih ljudi je iznad 1,5 promila alkohola u krvi i budu zadržani do otrježnjenja. To je sigurno jedna velika opasnost. Ljudi pod dejstvom alkohola su uzrok mnogih saobraćajnih nezgoda. Ono što smo sada uveli, nabavljajući opremu za droga-testere – i to smo sad krenuli – nažalost, pokazatelji govore da ima ogroman broj ljudi koji upravlja uz konzumaciju narkotičkih sredstava, odnosno raznih opijata. Ljudi konzumiraju i neke lijekove za smirenje, što im sigurno otežava vožnju, a na samim lijekovima piše da ne mogu upravljati motornim vozilom. Međutim, svijest naših ljudi je na niskom nivou kada je u pitanju saobraćajna kultura”.
Govoreći o primjerima dobre prakse i granicama represije, Gazić je iznio i konkretne brojke o oduzimanju i uništavanju vozila.
“Prošle godine smo oduzeli 151 vozilo. U prvih devet mjeseci ove godine oduzeli smo 103 putnička motorna vozila. I ove godine, otprilike, 30-ak vozila smo uništili, 23 vozila smo ponovo prodali. Ali očito je da nekim ljudima ni to nije mjera koja će promijeniti ponašanje. Sigurno je da kao represivna mjera daje solidne rezultate. Sigurno je da policija poduzima maksimum što može da uradi. Ja govorim o policijskim agencijama u cijeloj Federaciji, odnosno u cijeloj državi BiH. Ali sa kaznenom politikom koju imamo jako je teško postići pravi rezultat. Govorili smo o nepropisnom parkiranju i sami ste rekli za 20 maraka. Dvadeset – pa nakupiće oni i do 1.000 maraka, i ako nema nikakve imovine, neće to nikad platiti. Nikome se neće moći prinudno naplatiti”, istakao je.
Posebno je naglasio i ulogu policije kao primjera, te važnost profesionalizma i dosljednosti, što je u razgovoru povezao i Šut, ističući Zeničko–dobojskog kanton kao primjer.
“Kolega je skroman i ne ističe sve rezultate koje je policija napravila u Zeničko–dobojskom kantonu, ali ja vam odgovorno tvrdim – zato smo i pozvali gospodina Gazića – da je, kad je u pitanju bezbjednost saobraćaja, policija Zeničko–dobojskog kantona primjer u BiH kako to treba raditi. I to je sada tako i to je godinama tako. Tamo smo uspostavili jedan sistem gdje se zna gdje će patrola parkirati, kako treba da parkira prilikom kontrole saobraćaja, i naravno pozivamo na odgovornost. Pozivali su uvijek na odgovornost policajce koji nepropisno parkiraju i izazivaju nezadovoljstvo građana, i ovo što je kolega rekao – samo u iznimnim situacijama je dozvoljeno takvo ostavljanje vozila, u nekim hitnim intervencijama. A nikako da vi kontrolišete saobraćaj, a da vam je istovremeno vozilo zaustavljeno na mjestu gdje je to zabranjeno. I da vam na tom policijskom vozilu ne rade sva svjetla, a vi zbog toga kažnjavate druge vozače. Dakle, na tome se dolje insistiralo, postignuti su rezultati i naravno rješavaju se problemi. Međutim, nepravedno bi bilo u ovom razgovoru odgovornost za stanje u saobraćaju prebaciti samo na policiju. Ja to uporno govorim: saobraćaj je grana nauke i složena problematika. Imamo pitanje infrastrukture, imamo pitanje navika, imamo pitanje niskih kazni. Policija može napraviti određeni rezultat, ali to ima svoje limite”, rekao je Gazić.
Istakao je da je posebno Zenica prepoznata po poštivanju pješaka kao najranjivije kategorije u saobraćaju.
“Policija je tu uložila ogroman napor na upozoravanju vozača. Međutim, ono što na taj momenat treba dodati jesu kazne za one koji ne poštuju, za one koji i dalje krše propise. I još nešto bih dodao: jako je važno u školama – apelujem na sve donosioce nastavnih planova i programa – da se u školama, u svim razredima, naravno prilagođeno uzrastu, uvede nekoliko časova saobraćajne kulture. Da od najmanjeg uzrasta, već od prvog razreda osnovne škole, i kako prolaze razrede, tako prilagođavati program da se govori o saobraćajnoj kulturi. Kako bismo nakon polaganja vozačkog ispita imali učesnika u saobraćaju koji nije samo odslušao teoriju na polaganju vozačkog, nego je imao priliku da u svakoj školskoj godini u osnovnoj i srednjoj školi odsluša nekoliko časova. I vjerujte, to se ureže. Mi kroz saobraćajne sekcije smo se uvjerili u to, gdje radimo sa mladim ljudima, sa djecom u školama, gdje im čak skrojimo i one policijske uniforme za mlađi uzrast. Vjerujte da svi učenici koji prođu kroz saobraćajnu sekciju kasnije budu uzorni vozači, jer jednostavno – ureže se to u mentalitet. Da djeca imaju nekakav kontinuitet. Naravno, polaganje vozačkog ispita bude samo pečat na to stečeno znanje. Zato apelujem i na izmjenu nastavnih planova i programa, pa čak i na povremena predavanja u svim preduzećima, za zaposlene koji već godinama voze. Tako moramo. Treba nam dodatna edukacija. To je pristup koji koriste zemlje u kojima naš sagovornik radi”, jasan je Gazić.
Sarić: Švicarska, drakonske kazne i “Formula 1” između Jablanice i Mostara
Poduzetnik Adi Sarić, koji živi i radi i u BiH i u Švicarskoj, govorio je iz perspektive vozača koji svakodnevno osjeća razliku između dva sistema.
Istakao je drakonske kazne u Švicarskoj, progresivno kažnjavanje prema visini bruto plate, kao i činjenicu da se ozbiljan prekršaj odmah sankcioniše i novčano i kroz ograničenje prava na vožnju.
“Definitivno nisam stručnjak za saobraćaj, rekli ste – ovo je čisto anegdotalno. Ja sam više u fintech prostoru. Ali često putujem i često vozim i u BiH i u Švicarskoj, EU. Mislim da je nemoguće uporediti ta dva sistema. Kao što su kolege već rekle, imate infrastrukturne probleme i te stvari. S druge strane, imate jednu čistu bahatost u vožnji u BiH. I, po mom ličnom mišljenju, imate nedovoljne kazne. Mislim da ću vam dati par primjera. Prije 20 godina – nisam ponosan na ovu činjenicu – ali ja sam u Švicarskoj vozio u nekom selu, ne mogu se tačno sjetiti. Bila je zona 50 na sat, ja sam vozio možda 65 na sat. Radar je naravno tu bio postavljen. Ja sam dobio kaznu od 500 franaka, znači 1.000 konvertibilnih maraka. Dobio sam još i neki sudski proces, upis u registar, koji je isto bio od 500 franaka, znači dodatnih 1.000 maraka. Dobio sam upozorenje: ako ponovo učinim sličnu vrstu prekršaja, da će mi uzeti vozačku dozvolu na određeni period, da će se kazna duplati svaki put, i tako nešto”, naveo je Sarić.
Smatra da je u BiH, kao u Švicarskoj, jedini način da se kazne povećaju.
“I da je jedini način osvijestiti drakonskim kaznama, tako da kažem. Znači, ako vi napravite ozbiljan prekršaj u Švicarskoj, ne znam – vozite 80 u zoni 50, to je ozbiljan prekršaj – onda vam se uzima vozačka, kazna vam je procenat godišnje bruto plate. Ne neto, nego bruto plate, recimo 50%. I naravno, onda se svi ponašaju sasvim okej u saobraćaju. Mislim da je to jedini način. Ja mislim da ako vi platite kaznu u Sarajevu, pola kazne za nepropisno parkiranje, to je jeftinije nego cjelodnevni parking, tako da to nema smisla. Mislim da je to jedini način, tako kažem, poboljšati saobraćaj”, naveo je naš sagovornik.
Govoreći o kaznama za vožnju pod dejstvom alkohola ili narkotika, Sarić je rekao:
“Zapravo nisam upoznat tačno koje su kazne, ali pretpostavljam – ako povučem paralelu sa Švicarskom – da su kazne automatsko oduzimanje vozačke, drakonske novčane kazne, nekada i zatvorske kazne. To pretpostavljam”.
Posebno je ukazao na opasnu vožnju između Jablanice i Mostara, koju je opisao kao “Formulu 1”, te istakao koliko je važno objasniti vozačima da pretjerano ubrzanje zapravo ne donosi stvarnu uštedu vremena:
“Ima jedna interesantna paralela. Ja često vozim na relaciji Mostar–Faraj (Švicarska). Mislim da treba dodatna edukacija vozača u BiH. Imate jedan dio M-17 između Jablanice i Mostara gdje ljudi voze, po mom sudu, kao da je Formula 1. To se pretiče, to je ludost jedna. Potrebna je edukacija da shvate da, ako voze brže – razlika je da vozite između 80 i 90 na sat – to ne pravi neku ozbiljnu razliku u vremenu koje vam je potrebno da dođete na destinaciju. Ako imate prestupnike u saobraćaju, možda ih treba slati na dodatnu edukaciju koju moraju pohađati da bi naučili kako se ponašati u saobraćaju”.
Sarić je govorio i o psihološkim testovima i obaveznim edukacijama kroz koje prolaze vozači u Evropi.
“Da, imate psihološke testove, imate obavezne edukacije gdje se ide nekoliko sati da se uči o sigurnosti u saobraćaju, gdje se vidi šta se desi, da treba gledati 30 sekundi unaprijed cestu i te stvari. Tako imate tu kombinaciju stvari – psihološke testove i edukaciju – jer nekada se ljudi ponašaju iz neznanja, da tako kažem. Ponašaju se opasno u saobraćaju”, kazao je Sarić.
Kao ilustraciju razlike u mentalitetu i sankcijama naveo je i primjere preticanja u tunelu i “parkiranja na sva četiri”.
“Naprimjer, ova dionica o kojoj ste već pričali – preticanje u tunelu. Jedna traka u svakom smjeru, preticanje u tunelu – to je ludost. To se nikada ne bi desilo vani, jer je toliko opasno. Drugi vozači na cesti bi vas prijavili, napravili bi vam ‘pritisak’, i sa jedne strane bi došla reakcija sistema. A s druge strane, stvari koje prolaze u BiH, a nikad ne bi prolazile u Cirihu, recimo: zaustavljanje, upalim sva četiri kao da sam se ‘samo parkirao’ da otiđem do prodavnice ili tako nešto. Parkiranje ‘na duplo’, na trotoaru… Imate ‘Moj parking’ koji radi dobar posao – naplate kaznu za neplaćeni parking – ali ako se parkirate na mjesto gdje zapravo smetate, to nije kazna. Nema nadležnosti za taj dio. Dakle, to su stvari koje nikad ne bi prošle vani”, poručio je Sarić.
Izvor: N1
